Šljiva (lat. Prunus) pripada porodici ruža (Rosaceae). Pod šljivom se najčešće podrazumevaju sorte domaće šljive (lat. Prunus domestica) koje su mnogobrojne. Većinu sorti koristimo u ishrani u vidu voća, a poneke se koriste i u vidu dekorativnog drveta koji krase naša dvorišta.
Ako želite gajiti šljivu znajte da su njeni plodovi sočni i ukusni, a krasili su viseće Semiramidine vrtove u Vavilonu. Poreklom je sa Kaspijskog mora. Rimljani su poznavali preko 300 različitih vrsta ovog voća, uvozili su je iz Sirije, sušili i konzumirali tokom čitave godine. Evropska šljiva stara je preko 2 milenijuma, a u Ameriku su je doneli hodočasnici tokom 17. veka.
Poznato je da se širom Evrope šljiva koristi za izradu alkoholnih pića od kojih je najpopularnija rakija te džemovi i marmelade.
Sorte šljiva
Osnovna podela šljive je na one za stonu upotrebu i na drugu grupu sorti koje se su namenjene preradi, međutim šljive se dele i prema obliku plodova i njihovoj boji.
Najpoznatije sorte šljiva su:
- Mirabele
- Sinoklode
- Jajaste šlljive
- Ovalne šljive
- Cepače ili plavice
- Japanske šljive
Mirabele
Ima sitnije okruglaste plodove,žute boje sa košticom koja se lako odvaja
Rinklode
Plodovi su okrugli, veoma krupni žutih,ljubačastih i crvenkastih plodova. U narodu su poznate kao ringlove.
Jajaste šljive
Plodovi su izduženog jajastog oblika. Boja pokožice je tamnija, sa čvrstim mesom i oštrim ivicama vrhova koštice.
Ovalne šljive
Karakteristične su po tome da imaju neujednačenu boju kao i veličinu plodova.
Cepače ili plavice
Vrlo su pogodne za industrijsku preradu, sa bitnom karakteristikom da se koštica lako odvaja a pokožica je plave boje. Jako su cenjene među proizvođačima jer se mogu koristiti za stonu upotrebu kao i za industrijsku preradu. Najpoznatiji predstavnik ove vrste šljive je Požegača.
Japanske šljive
Predstavljaju hibride japanskih i evropskih šljiva sa američkim šljivama.
Šljive koje se najčešće gaje na području Srbije su:
- Čačanska lepotica
- Stenli
- Požegača
- Ruska džanarika
Čačanska lepotica
Predstavlja predstavlja brend u Srbiji među voćkama i čini oko 40% stabala. Predstavlja autohtonu sortu a samim tim i jednu od najcenjenijih vrsta. Što se tiče njenog istorijskog porekla smatra se da je došla u Evropu (Grčka) pre nove ere. Ova sorta nastala je u Čačanskom institutu za voćarstvo i vinogradarstvo.
Sazreva krajem jula, a bitna karakteristika joj je ta što rano rodi i redovno rađa. Od plodova se često prave alkoholna pića od kojih je najpoznatija rakija.
Podloga na kojoj ova sorta najbolje uspeva je džanarika. Što se tiče njenih morfoloških osobina krošnja je rastresita, piramidalna i velikog potencijala rodnosti. Grane su dobro garnirane rodnim drvetom. Rađa na majskim kiticama i na jednogodišnjim grančicama. Cvetni pupoljci sadrže prosečno 1,9 cvetova. List je srednje krupan, tamnozelene boje. Ako govorimo o plodu, plod je sitan do srednjekrupan, zavisno od rodnosti (30-40 g).
Bitna karakteristika vezano za ovu sortu šljive je ta što je relativno otporna i relativno osetljiva prema prouzrokovačima plamenjače (lat. Polystigma rubrum) i rđe (lat. Puccinia pruni) šljive, pa se mora redovno štititi od ovih bolesti. Nije osetljiva prema prouzrokovačima truleži ploda i cveta (lat. Monilinia laxa). Prema virusu šarke šljive (lat. Plum pox virus) je tolerantna i može se gajiti u svim krajevima gde je ova bolest široko rasprostranjena.
Stenli
Stenli predstavlja sortu koja je poreklom iz Amerike, međutim nije primarna sorta koja se gaji u voćnjacima. Uprkos tome prisutna je u voćnjacima, ali uglavnom kao pomoćna sorta. Pogodna je za pravljenje pekmeza, šušenje kao i za pravljenje rakije, a neretko se konzumira i u svežem stanju.
Što se tiče njenih morfoloških karakteristika, izuzetno je otporna na prolećne mrazeve, rano stupa u rodnost, stablo je umereno bujno i sazreva u avgustu. Bitna karakteristika joj je postojanost na stablu, gde može dugo da ostane što predstavlja važnu osobinu, pogotovo jer produžava period berbe (neki proizvođači je beru i tokom septembra).
Samooplodna je sorta i ne zahteva prisustvo oprašivača u zasadu, ali je ipak dobro da ima nekog oprašivača pored sebe iz razloga što je oprašivanje i oplodnja na taj način puno efikasnija. Izuzetno je zahvalna za rezidbu, jer sazreva na majskim kiticama i kratkim rodnim granama. Slabo se grana i nema puno skeletnih grančica.
Požegača (madžarka)
Požegača je poznata pod nazivom madžarka. Ova sorta vodi poreklo iz Azije i u pitanju je stara sorta. Stablo se može gajiti na svom korenu i tom slučaju je srednje bujno, a ukoliko se gaji na podlozi dženarika onda daje izuzetno bujnu i robusnu biljku. Pored ove standardne podloge takođe se može kalemiti i na belu šljivu i u tom slučaju daje jako dobre rezultate.
Morfološki gledano požegača ima dobru nosivost grana koje su elastične što predstavlja važnu osobinu pogotovo ukoliko je rodna godina. Lošije osobine požegače su slabija otpornost na niske temperature i mrazeve. Što se tiče ploda sitan je sa prosečnom težinom od 17 g. Sazreva tokom avgusta, dok se na terenima sa većom nadmorskom visinom sazrevanje može pomeriti i za septembar. Boja ploda je modro plava, koštica se lako odvaja od mesa, a u narodu je često poznata pod nazivom cepača ili plavica.
U odnosu na ostale sorte plodovi su joj sitniji a najveći rod daje u četvrtoj godini nakon sadnje. Ima slabu otpornost prema bolesti šarka.
Ruska džanarika
Kao što joj sam naziv govori, ova sorta je poreklom iz Rusije i o njoj se jako malo zna zbog čega je veliki broj proizvođača "gura" u zapećak, ali vrlo nepravedno. Ova sorta nema ni miris ni ukus i upravo je iz tog razloga pogodna za pravljenje raznih džemova i kompota, a neretko se koristi kao dodatna komponenta za pravljenje alkoholnih pića kao što je rakija.
Sazreva u drugoj polovini avgusta. Plodovi su joj krupni, žute boje sa veoma sočnim i ukusnim mesom i sitne koštice. Mnogi je zovu ringlov šljiva upravo zbog veličine, a jako je zahvalna pogotovo ukoliko se gaji u intenzivnim zasadaima. Izuzetno je otporna na bolesti i jako dobro plodonosi.
Sadnja šljiva
Šljiva raste kao srednje veliko stablo, manje ili više bujnog rasta. Pojedine sorte zahtevaju oprašivače, dok se neke oprašuju same. Šljiva uspeva na raznim terenim, od ravničarskih preko brdskih do planinskih terena.
Vreme sadnje
Sadnja se obično vrši u dobro pripremljeno i usitnjeno zemljište i to u proleće za vreme "mirovanja" biljke. Pre sadnje neophodno je da se odstrane svi oštećeni delovi korena, a vrh sadnice je potrebno dodatno preseći što će kao rezultat dati buđenje pupoljaka i to neposredno ispod reza, a kasnije će se od istih formirati primarne grane.
Sadnica se sadi u sveže iskopanu jamu, do dubine oko 70 cm, nežno da se ne povredi korenov sistem, a žilice se ravnomerno raspoređuju unutar jame. Na koren se stavlja sloj rastresite zemlje i preko se dodaje 20 kg stajskog đubriva u kombinaciji sa 0,5 kg NPK đubriva formulacije 7:20:30. Nakon toga se dodaje novi sloj zemlje, popunjava se jama i zalije sa najmanje 30 litara vode.
Smer redova sadnje koji se preporučuje je sever-jug, zbog dobre osvetljenosti. Međuredno se sadi na razmak od 5 m, a u redu 4 m. Smatra se da ravnice i udoline nisu toliko pogodne za gajenje šljive iz razloga neravnomerne osvetljenosti i ekspoziciji bolesti i štetočinama.
Odabir podloge za sadnju
Šljiva se može kalemiti na dve vrste podloga:
- generativne - sejanci
- vegetativne - korenovi izdanci, mladice, položnice, ožiljene reznice
Generativne podloge
Od generativnih podloga najviše su zastupljeni sejanci Dženarike, potom sejanci nekih domaćih autohtonih sorti kao što su: Petlovača, Požegača, Belošljiva, Crnošljiva, Kanadska šljiva.
Džanarika predstavlja najzastupljeniju podlogu iz razloga što njeno seme lako klija, period okulacije traje do septembra, a uspeh prilikom kalemljenja je odličan. Ima visoku kompatibilnost sa velikim brojem ekonomski najzastupljenijih i najznačajnijih sorti. Loša strana je ta što džanarika predstavlja domaćina virusa šarke te stabla sa kojim se planira uzimanje semena moraju biti potpuno zdrava.
Vegetativne podloge
Vegetativne podloge se koriste za kalemljenje pitomih sorti šljive kako na našem podneblju tako i u svetu, a vode poreklo od Domaće ljive, Trnošljive i Džanarike.
Mogu se podeliti prema stepenu bujnosti i to na slabo bujne u koje spadaju Krosjespium, Peršor, Piksi, izdanci Požegače i izdanci Metlaša.
Srednje bujne u koje spadaju Briselka, Komi misel, Komi pla, Damascenka iz Tuluza, GF 43, Marunka, Hitner IV, Julijanka A, V, S, D , J , K , G F 6 55.2, izdanci Crvene ranke, Petrovače, Belošljive, Ilinjače, Plavare i Papračanke i bijne podloge u koje spadaju Brompton, Marijan, Marijana GF 8.1 INFEL, Crna damascenka S, klonovi Džanarike Myrobalan A, V, S, D, E, i Alba, Krupna zelena, izdanak Crnošljive i Cerovačkog piskavca.
Sadnja šljive iz semena
Uopšteno gledano proizvodnja biljaka iz semena se radi kada želimo da umnožimo ili sačuvamo neku biljnu vrstu. Da bi se neka voćka proizvela mora da postoji sejanac, ali takođe proivođači moraju biti svesni da ovakav način proivodnje nije u potpunosti siguran iz razloga što postoji velika verovatnoća da novonastala biljka neće naslediti sve genetske osobine. Da bi proizveli sejanac neophodno je da da zemljište bude adekvatno pripremljeno (rastresito, sveže, bogato agromineralnim komponentama).
Postupak sadnje sastoji se u tome da se iskopa jedan rov, dubine 58 cm, i u ovakve rovove postavlja se seme na razmak od 5-10 cm, dubinu od 3-5 cm, a preko se dodaje mineralno đubrivo. Kada se to uradi rov se prekriva zemljom, zaliva se sa vodom i uz pomoć štapića se vrši obeležavanje.
Sadnja šljive iz sadnica
Kada govorimo o ovom načinu sadnje, akcenat se daje na sadnicama koje, ukoliko želimo da imamo zdravu biljku moraju biti sertifikovane, da imaju sve potvrde koje joj garantuju fitosanitarnu ispravnost jer ukoliko se pogreši na samom startu i odaberu se zaražene ili nedovoljno ispravne sadnice, posledice mogu biti katastrofalne i nepopravljive.
Kada smo odabrali sadnice iste se sade u dobro pripremljeno zemljište najčešće u proleće ili jesen kada je biljka u stadijumu mirovanja. Preporuča se sadnja na međuredni razmak od 4 m i u redu 3 m.
Zemljište
Što se tiče zemljišta šljivi najviše odgovaraju duboka zemljišta, propusna sa izraženim visokim vodno-vazdušnim režimom, bogata fosforom i kalijumom. Može da podnese i teža zemljišta ali da bi se mogla gajiti u takvim uslovima neophodno je da se poboljšaju osobine uz dodavanje stajskog đubriva. Optimalna pH vrednost zemljišta na kojima se može gajiti šljiva kreće se u vrednostima od 6,5 do 7,5.
Temperatura
Obzirom da šljiva prolazi kroz dve faze razvoja, zimsko mirovanje i otvaranje pupoljaka što predstavlja početak vegetacije, svaka od ovih faza različito reaguje na kolebanje temperatura. Npr. tokom zimskog mirovanja podnosi temperature i do ispod -30°C, dok u fazi otvaranja cvetnih pupoljaka cvetovi izmrzavaju na temperaturama od -1°C do -5°C, a u fazi punog cvetanja izmrzava na temperaturama -0,5°C do -2,2°C. Na temperaturama 18-20°C najbolje plodonosi i daje najbolji kvalitet plodova.
Uzgoj šljiva
Zalivanje
Voda je važan agroekološki faktor za gajenje mnogih poljoprivrednih kultura a što se tiče šljive kritična granica je 600 mm padavina godišnje. Međutim pored padavina na vlažnost zemljišta utiču mnogi drugi faktori kao što je temperatura vazduha, raspored padavina, ekspozicija terena, kvalitet zemljišta.
Održavanje i nega
Rezidba
Kada govorimo o rezidbi šljive akcenat je na rodnim granama koje predstavljaju nosioc roda. Upravo ih je iz tog razloga potrebno redovno obnavljati. Dele se na:
- mešovite rodne grane
- kratke rodne grane
- majske kitice
Mešovite rodne grančice imaju pored cvetnih i drvne pupoljke iz kojih se obrazuju kratke rodne grane za narednu godinu. Rano stupaju u plodonošenje i obilno rađaju. Da bi rod bio što veći i kvalitetniji neophodno je da se ove rodne grane intenzivno orezuju svake godine.
Kratke rodne grane donose rod na na kratkim jednogodišnjim lastarima. Ako se dogodi situacija da da su ove rodne grane starije one onda alternativno rađaju i donose plodove koji su sitniji i slabijeg kvaliteta.
Majske kitice žive između 2 i 6 godina a najbolji kvalitet roda daju u drugoj i trećoj godini. Obzirom da obilno rađaju neophodno ih je često orezivati jer mogu da dovedu do iznurivanja stabla, da crpe neophodnu energiju što može da se odraziti na kasniji prinos i kvalitet ploda.
Berba
Šljive bi obavezno trebali brati rukom kako bi se što bolje na plodu sačuvao pepeljak na pokožici i peteljka. Prilikom berbe plodove trebalo bi klasirati po određenim standardima i stavljati ih direktno u ambalažu za transport do hladnjače.
Kada govorimo o klasama plodovi se mogu razvrstati u nekoliko klasa.
- Plodovi ekstra klase
- Plodovi I kvalitete
- Plodovi II kvalitete
Klasa ekstra podrazumeva plodove koji su ujednačeni po boji, zrelosti, krupnoći, bez peteljke i ručno obrani.
Plodovi kvaliteta I moraju biti slični plodovima ekstra kvaliteta sa tom razlikom što u ovu grupu mogu da podpadaju plodovi koji do 10% mase plodova ne ispunjavaju uslove za ovu klasu, a sa druge strane ispunjavaju uslove za II klasu.
Plodovi kvaliteta II moraju biti zdravi,čisti,potpupno zreli. Dozvoljeno je da u ovu grupu plodova u jedinici pakovanja može da bude do 20% prezrelih plodova, 10% mase plodova sa peteljkom I do 5% crvljivih plodova.
Skladištenje
Plodovi šljive čuvаju se u hladnjačama nа temperаturi od -1 do 1°C i pri relаtivnoj vlаžnosti vаzduhа 85%. U ovim sklаdištimа oni se mogu čuvаti i do 4 mesecа. Dužinа čuvаnjа plodovа zаvisi i od osobinа sorte.
Plodovi šljiva namenjeni upotrebi u svežem stanju mogu se čuvati 3 do 16 nedelja u hladnjači na temperaturi od -0,5 do +1,0°C i pri relativnoj vlažnosti vazduha 85%.
Plodovi sorte domaće šljive stenli mogu se sačuvati četiri meseca u plastičnoj ambalaži koja je prekrivena neperforiranim polietilenom, na temperaturi od -1°C i pri relativnoj vlažnosti vazduha od 80 do 90%.
Bolesti
Najznačajnije bolesti šljive:
- Sušenje cvetova i grančica i mrka trulež plodova
- Plamenjača šljive
- Šupljikavost lista
- Monilioza
Sušenje cvetova i grančica i mrka trulež plodova
Ovo je oboljenje Monilia koje se javlja u izuzetno kišnim godinama a u fenofazi cvetanja može uzrokovati velike direktne gubitke u prinosu. U rano proleće može se ostvariti infekcija tek otvorenih cvetova koji su mrke boje i suvi. Preko sasušenih cvetova gljiva dospeva u rodne grančice. Na rodnim grančicama nastaju ugnute eliptične pege a u slučaju prstenaste zaraze grančica dolazi do njihovog sušenja. Infekcija plodova ostvaruje se samo preko mikro ili makro povreda. Inficirano tkivo razmekšava plodove koji postaju gnjecavi i meki, gube vodu, suše se i pretvaraju u mumije. Zaražene i mumificirane plodove obavezno treba ukloniti iz voćnjaka kako nebi širili dalju infekciju a zaštita voćnjaka sprovodi se primenom fungicida. Obavezan je tretman pred otvaranje cvetova, a drugi tretman 5-7 dana posle prvog,u periodu kada je otvoreno 10-20 % cvetova.
Plamenjača šljive
Plamenjača šljive (lat. Polystigma rubrum) se ispoljava se samo na listu, na kome se obrazuju pege različite veličine koje se međusobno spajaju, a ponekad prekriju celu površinu lista. Pege su u početku žućkaste, kasnije postaju narandžaste i crvenkaste. Voćke slabe, plodovi ostaju sitniji, kiseli i opadaju i upotrebna vrednost kao i kvalitet je nezadovoljavajuć. Kritičan period za zaražavanje je od početka listanja pa dve do tri nedelje posle precvetavanja. Zaštita voćnjaka sprovodi se u fazi precvetavanja.
Šupljikavost lista
Gljiva Clasterosporium carpophilum javlja se na breskvi, kajsiji, nektarini, trešnji i šljivi gde izaziva šupljikavost lista. Bolest pored lista zahvata i mlade grančice i plodove, a zaražene grančice se suše, iz kojih se kasnije razvijaju plodovi slabijeg kvaliteta. Gljiva prezimljuje na kori grana, u rak-ranama i na pupoljcima. U proleće vrši infekciju biljke i ostvaruje zarazu, a da bi se ostvarila infekcija neophodno je dosta vlažnosti.
Bolest je prepoznatljiva po okruglasto crvenosmeđim pegama sa tamnim oreolom. Biljno tkivo ispod pege nekrotira i otpada, I iz tog razloga listovi se razvijaju šuplji. Ako je brojnost pega velika, može doći i do opadanja lišća. Zaraženi mladari mogu biti prstenasto obuhvaćeni, zbog čega izumiru. Tokom vlažnih zimskih meseci gljiva zaražava i uništava spavajuće pupoljke, a neretko se dešva da su takvi pupoljci prekriveni želatinastom masom. Suzbijanje se zasniva na zaštiti spavajućih pupoljaka, grančica i plodova. Zaražene rodne i nerodne grančice treba rezidbom ukloniti i spaliti.
Monilioza
Monilioza (lat. Monilinia laxa) najveće štete pričinjava na višnji, kajsiji i šljivi (mada se javlja i na breskvi ,nektarini, dunji, a nešto manje na jabuci i krušci) prouzrokujući masovno sušenje cvetova i grančica što dovodi do značajnog smanjenja prinosa kako u godini pojave bolesti tako i kasnije ukoliko se ne preduzmu mere njenog suzbijanja.
Parazit prezimljava u obliku micelija u kori zaraženih grana, grančica i mumificiranim plodovima, a spore u biljku prodiru kroz žig tučka. Prvi simptomi javljaju se na cvetovima koji dobijaju mrku boju a potom se suše i otpadaju. U uslovima povećane vlage na cvetovima se javlja micelija gljive sa reproduktivnim organima. Iz cveta parazit prodire u mladare i grančice, koji bivaju prstenasto zahvaćeni, izazivajući njihovo sušenje. Na voćkama slabe vitalnosti može doći stvaranja višegodišnjih rak rana.
Štetočine
Najznačajnije štetočine šljive:
- Šljivine ose
- Šljivin smotavac
- Šljivin smotavac
Šljivine ose
Šljivine ose (lat. Hoplocampa flava i Hoplocampa minuta) su rasprostranjene u svim regionima gde se gaji šljiva i imaju po jednu generaciju godišnje. Prezimljavaju u zemlji u stadijumu larve na dubini do 10 cm. Posle dopunske ishrane ženke polažu jaja u čašicu poluotvorenih ili otvorenih cvetova iz kojih se ispile larve koje prodiru u tek formiran plod i hrane se unutrašnjim sadržajem plodića. Oštećeni plodovi opadaju, a odrasle larve napuštaju plodove i u zemlji gde na dubini od 5-10 cm ispredaju kokon i prezimljavaju. Iz tog razloga je obrada zemljišta oko voćaka u jesen veoma važna jer doprinosi smanjenju intenziteta napada ose za narednu godinu.
Šljivin smotavac
Štete čini gusenica šljivin smotavac (lat. Cydia funebrana) koja se ubušuje u plod. Tako napadnut plod opada, a u zrelim plodovima se mogu naći gusenice. Zeleni plodovi koje napada prva generacija šljivinog smotavca, mogu prevremeno dobiti plavu boju.
Prisustvo gusenice u plodu može se prepoznati po smolotočini koja se formira na mestu ubušivanja štetočine i time plod luči smoli kojom zatvara mesto prodora. Prezimljava kao gusenica na skrovitim mestima na granama i deblu voćaka. U proleće nastaju leptiri koji polažu jaja na plodove. Ispiljene gusenice se ubušuju u plod, završavaju razviće za dvadesetak dana, napuštaju plod i pojavljuju se tokom leta. U nekim godinama može se javiti i treća generacija.
Preporučuje se primena insekticida iz grupe regulatora razvoja u vreme masovnog leta leptira prve generacije. 3.
Šljivin smotavac
Šljivin smotavac (lat. Grapholita funebrana) predstavlja jednu od najznačajnijih štetočina šljive. Najštetniji stadijum je larva, koja nanosi ogromne štete u uslovima prenamnoženosti. Leptiri prve generacije polažu jaja u mlade plodove posle precvetavanja, i to kada plodovi dostignu veličini koštice trešnje. Mlada larva po napuštanju jajnog horiona "luta" po plodu, a zatim se ubušuje u njegovu unutašnjost. Napadnuti plod prestaje da raste, dobija ljubičastu boju i opada dok su larve u njemu još male. Na mestu ubušenja javlja se kapljica smole. Larve često oštećuju i košticu u mladom plodu, a rupe oko koštice pune svojim izmetom.
Let leptira druge generacije počinje sredinom jula, jaja polaže u plodove u zrenju, dok su plodovi i dalje zeleni, ali na one plodove koji su dostigli maksimalnu krupnoću. Ispilele larve se ubušuju u plod i hrane se mesom ploda, kada završe svoj razvoj napuštaju oštećene plodove koji otpadaju na zemlju ili ostaju na stablu. Ima tri generacije godišnje.
Suzbijanje bolesti i štetočina
Zaštita šljive od bolesti i štetočina odvija se u nekoliko fenofaza njenog razvoja.
1. Rano prolećno prskanje - sprovodi se najčešće protiv bolesti šupljikavost lista (lat. Clasterosporium carpophilum) i štetočina rogač šljive (lat. Taphrina pruni) i to preparatima na bazi aktivne materije bakar hidroksid, i protiv šupljikavosti pomoću preparata na bazi kombinacija aktivnih materija parafinsko ulje+cipermetrin.
2. Zatvoreni cvetovi "Bele koke" - u ovoj fazi razvoja postoji opasnost od pojave bolesti sušenje cvetova i rodnih grančica (lat. Monilia laxa), koja se suzbija uz pomoć preparata na bazi aktivne materije fenbukonazol.
3. Cvetanje - u ovoj fazi razvoja najčešće se javlja oboljenje sušenje cvetova i rodnih grančica (lat. Monilia laxa). Preparati koji se koriste protiv ovog oboljenja su na bazi aktivne materije fenbukonazol i kombinacije sa preparatima na bazi aktivne materije krezoksim.
4. Precvetavanje - ova faza razvoja je najzančajnija iz razloga što je šljiva najizloženija napadima bolesti i štetočina. Od bolesti koje se javljaju u ovoj fazi najznačajnije su: Plamenjača (lat. Polystigma rubrum) i monilioza (lat. Monilinia laxa) koje se suzbijaju uz pomoć preparata na bazi aktivnih materija ditianon i tebukonazol. A od štetočina najznačajnije su šljivina osa (lat. Hoplocampa flava) i lisne vaši koje se suzbijaju uz pomoć preparata na bazi aktivne materije bifentrin.
5. Formiran plod - u ovoj fazi šljiva je izložena napadu bolesti šupljikavost lista (lat. Clasterosporium carpophilum) koja se suzbija preparatima na bazi kombinacija aktivnih materija parafinsko ulje+cipermetrin. A od biljnih bolesti tu su šljivin smotavac (lat. Grapholita funebrana) i lisne vaši koji se suzbijaju preparatima na bazi aktivne materije gama cihalotrin i acetamiprid.
6. 10 do 15 dana kasnije - u ovoj fazi se može razviti trulež plodova (lat. Monilia fructigena) koja se suzbija preparatima na bazi aktivne materije tiofanat-metil i štetočina kao što je šljivin smotavac (lat. Grapholita funebrana) koja se suzbija preparatima na bazi aktivne materije gama cihalotrin.
7. Promena boje ploda - u ovoj fazi šljiva je izložena bolesti pod nazivom trulež plodova (lat. Monilia fructigena) koja se suzbija preparatima na bazi aktivne materije tiofanat-metil i štetočine pod nazivom šljivin smotavac (lat. Grapholita funebrana) koja se suzbija preparatima na bazi aktivne materije gama cihalotrin.
8. 7 do 10 dana pred berbu - u ovoj fazi najzastoljenija je bolest monilioza ploda (lat. Monilinia) koja se suzbija preparatima na bazi aktivne materije fludioksinil.
9. U letnjem periodu se vrši kontrolisana zaštita i to najčešće protiv grinja pomoću preparata na bazi aktivne materije abamektin.
Upotreba šljiva
Zimnica
Kulinarstvo
Sve sorte šljiva u velikoj meri mogu se konzumirati sveže. Najpoznatiji zaštitni znak je pekmez ili džem od šljiva. Ukoliko je kuvamo u vodi ili vinu s dodatkom šećera, pomorandže ili limunove kore možemo dobiti još jednu poslasticu pod nazivom kompot.
Možemo je kombinovati sa različitim vrstama testa, dok su gombce ili knedle sa šljivama zaštitni znak tradicionalne Vojvođanske kuhinje. Gušći umak od propasiranih kuvanih šljiva sa šećerom i cimetom, možemo služiti kao dodatak sladoledu.
U slanim jelima najviše se koristi sušena šljiva, obično u kombinaciji sa svinjetinom, junetinom i piletinom što predstavlja svojevrstan specijalitet. Svinjetinu i piletinu se može nadevati ili obložiti šljivama, a mogu se praviti i razne vrste umaka koji obogaćuju ukus jela.
Medicina
Plod šljive sadrži malo kalorija (oko 40), i iz tog razloga je pogodan za dijetalnu ishranu, kao diuretik jer potpomaže izbacivanju stetnih materija iz organizma i potpomaže čišćenje organizma.
Takođe sadrži i mnoge korisne supstance kao što su: beta karotin, biljna vlakna, biljne masti, biljne hormone, vitamine B grupe, vitamin C, vitamin E, vitamin K, gvožđe, eterična ulja, kalijum, kalcijum, magnezijum, mineralne soli, oksalate, organske kisline, fenole, ugljene hidrate, celulozu, šećer (prirodni).
Foto: andreas N / Pixabay
Ostavite odgovor