Ruža (lat. Rosa) je naziv za rod višegodišnjih drvenastih biljaka iz porodice Rosaceae. Najpoznatija je i najomiljenija ukrasna biljka na svetu pa je zbog toga i prozvana kraljicom cveća. Razlog velike popularnosti ruža su raskoš boja i mirisa, kao i velika mogućnost kombinovanja visina i oblika u vrtu.
Familija ruža je jedna od najbogatijih biljnih familija - postoji oko 3.000-4.000 vrsta, a podeljene su u 4 subfamilije: Amygdaloideae, Maloideae, Rosoideae i Spiraeoideae.
Ruža ima drvenastu stabljiku prekrivenu gustim ili retkim trnjem koje može biti zakrivljeno ili ravno. Kora stabljike je crvenkaste ili zelene boje. Listovi su nazubljeni i suprotno raspoređeni na peteljkama, sa jednim listom na vrhu. Mogu biti crvene ili zelene, sjajne ili mat boje.
Cvet je dvopolan i sastoji se od pet duguljastih, zelenih i nazubljenih listića iznad kojih se nalaze latice ciklično poređane u nekoliko krugova (jedino kod botaničkih ruža čine jedan krug). Cvet može biti pun, polupun i jednostavan. Kad je boja u pitanju, cvetovi mogu biti beli, žuti, crveni, narandžasti, ružičasti ili u različitim nijansama ovih boja, a mogu biti čak i dvobojni.
Plod ruže je šipak crvene boje, a razvija se iz cveta precvetale ruže.
Vrste ruža
Sve ruže su hibridno nastali od divlje vrste latinskog naziva Rosa canina ili neke druge samonikle ruže. Ukrštanjem samoniklih ruža tokom vekova dobijale su se nove sorte ruža. Trenutno postoji oko 200 vrsta i hiljade hibrida ruža.
Engleski uzgajivač Dejvid Ostin je u drugoj polovini 20. veka razvio engleske ruže koje se smatraju savršenim ružama. Osim što se odlikuju lepim cvetom, savršeno oblikovanim i bogatim mirisnim laticama, engleske ruže su i otporne na bolesti. Ostin je već razvio na desetine sorti i razvija ih još i danas.
Još uvek ne postoji jedinstveni kriterijum za sistematizaciju ruža, ali prema visini i obliku cveta i stabla, razlikujemo sledeće vrste:
Engleske ruže
Žbunovi visine od 150 pa čak do 200 cm. Odlikuju se karakterističnim oblikom cveta i voćnim mirisom i ponovnim cvetanjem.
Autohtone ili botaničke
Samonikle ruže koje se prostiru celom Severnom poluloptom u umerenim i umereno toplim područjima. Cvet ovih ruža je jednostavan i sastoji se od pet latica, a cveta jednom godišnje. Ova vrsta raste na nepristupačnim staništima poput rubova šuma, šikara i obala reka, a u Srbiji ima dvadesetak samoniklih vrsta ruža.
Čajevke (mesečarke)
Prve moderne ruže razvijene sredinom 19. veka. I danas su najrasprostranjenije, a mogu narasti od 60 do 100 cm. Rastu u obliku uspravnog žbuna, s velikim pojedinačnim cvetovima na dugim peteljkama ili u malim kiticama. Jako su mirisne i cvetaju više puta.
Pokrivačice tla
Grmolike ruže koje rastu u širinu i koriste se za prekrivanje većih površina. Mogu narasti do 2 metra, a razlikuju se po visini i širini koju dostižu. Na primer, niski puzeći pokrivači narastu do 50 cm visine i šire se do 150 cm u krug, a visoke povijene pokrivačice narastu najmanje 100 cm u visinu i šire se u krug 150 cm i više. Ruže pokrivačice imaju male cvetove dugog perioda cvetanja.
Floribunde
Žbunovi visine 60-110 cm s cvetnim buketima koji neprekidno cvetaju. Cvetovi ove ruže su manji od cvetova čajevki, ali su grupisani i duže traju. Ne mogu se pohvaliti mirisom, ali su otpornije na bolesti, lakše ih je uzgajati i prikladne su za leje. Postoje brojni hibridi floribunde, a neki od njih su šarena ruža Masquerade, bela ruža Iceberg i crvena ruža Betty Prior.
Stablašice
Kultivirane floribunde ili čajevke čije stablo može biti visoko do 150 cm. Imaju izraženo deblo i krošnju punu cvetova.
Penjačice
Takođe sorte čajevki ili floribundi, ali imaju krute stabljike koje mogu rasti do 5 metara. Cvetovi su kod ove vrste poluispunjeni ili krupni i cvetaju više puta. Penjačice služe za ukrašavanje kuća ili lukova, a mogu poslužiti i za ograde.
Polijanti
Vrsta koja raste od 35 do 90 cm, cvetovi su slabo ispunjeni, s nekoliko latica u kitici. Retko se uzgaja.
Polijanta hibridi
Visine do 100 cm, s velikim cvetom učestalog cvetanja. Ova vrsta se sve više koristi kao sadni materijal za javne površine i kućne vrtove jer je izuzetno otporna na bolesti i niske temperature.
Grmolike ruže
Spoj više grupa ruža s jednostavnim ili punim cvetovima. Zbog svoje veličine nisu prikladne za ukrašavanje cvetnih leja nego rastu zasebno.
Patio ili patuljaste ruže
Ne rastu više od 55 cm, a nastale su iz potrebe uzgajivača za ružama čiji grmovi se mogu uzgajati za popunu rubova leja ispred viših grmova ruža.
Mini ruže
Visoke su od 20 do 40 cm, imaju male listove i puno sitnih cvjetova. Koriste se za obrubljivanje puteljaka i leja, uzgoj u kamenjarima ili kao lončanice na balkonima i u kućama.
Sadnja ruža
Ružama odgovara vlažno tlo, ali ne i poplavljeno. Sadnja ruža obavlja se u zemljište koja ne zadržava vodu jer nije preporučljivo da koren ruže bude u vodi. Pre sadnje je potrebno dobro drenirati tlo, a najbolje uspevaju u slabo kiselom do neutralnom zemljištu (pH od 6,5 do 7).
Ne smeju se saditi na mestima gde su pre bile zasađene ruže jer na tlu na kojem su ruže rasle duže od dve godine, a nije redovno đubreno, ruže mogu oboleti, a mlade sadnice se neće primiti jer nežni koren ne može iz dubine tla da izvuče materije potrebne za rast i razvoj.
Kod odabira sadnica ruža, birajte one sadnice čija kora je smeđe ili sive boje, bez mrlja i nabora. U prodaji se mogu naći sadnice ruža s golim korenjem, korenjem umotanim u vlažan treset, mahovinu ili foliju, kao i sadnice u posudama.
Sadnice ruža pre sadnje treba nekoliko sati ostaviti u velikoj posudi s vodom (minimalno 1 sat, a najbolje bi bilo 6 sati). Potrebno je ukloniti sve oštećene i osušene nadzemne izbojke. Sadnice koje su u posudama uranjaju se u vodu sve dok iz nje ne prestanu izlaziti mehurići. Nakon toga se vade pa se prstima lagano raščupa korenje, koje se onda ostavlja u vodi, pa nakon nekoliko sati sadi.
Sadnice kod kojih je korenje obavijeno mahovinom ili tresetom sade se bez uklanjanja tog sloja, jer će se on razgraditi u zemljištu.
Sadnja ruža se obavlja tako što iskopate rupu u zemljištu široku 40 cm i duboku oko 30 cm, pomešate kompost s iskopanom zemljom i stavite ga na dno rupe, zatim dodate vodu dok se ne stvori blato. Tu se stavi koren i zatrpa zemljom do nivoa do kojeg je sadnica bila zakopana i u rasadniku. Biljka se obilno zaliva s nekoliko litara vode.
Penjačice se sade u rupe iste dimenzije, ali dalje od žice ili zida uz koji će rasti. Koso se polažu kako bi se grane usmerile prema svojoj potpori. Kada je reč o sadnji stablašica, štap koji ćete postaviti, a uz koju će ruža rasti postavlja se direktno u rupu (jamu) jer bi naknadno umetanje moglo da ošteti koren.
Floribunde, hibridne čajevke i polijante sade se u razmaku od 60-90 cm, mini ruže 30-40 cm, a penjačice 200-300 cm. Kod sadnje ruža pokrivačica treba računati na to da će se širiti.
Ruže se u prirodi razmnožavaju semenom, a glavna podloga za komercijalnu proizvodnju ukrasnih ruža je Rosa canina koja beremo u tzv. "poluzrelom" stanju i čisti se do čistog semena. Seme se u drvenim sanducima meša s peskom i navlaženo se odlaže u hladni natkriveni prostor. Sadnja se obavlja tokom oktobra i novembra u brazde široke 20 cm, između kojih treba da bude razmak od 40 cm.
Zemlja mora biti plodna, rastresita i dobro obrađena, a dubina setve iznosi 3-4 cm. Vreme klijanja razlikuje se od vrste do vrste.
Ako planirate u vrtu razviti ružičnjake, oni se planiraju u geometrijskim oblicima i za njih se koriste floribunde ili čajevke. U tom čajevke su izraženije ako su posađene u blizini kuće, a Floribunde nam služe za bojenje većih površin.
Niže ruže se sade ispred visokih, a mogu se posaditi u nekoliko redova. Na primer, minijaturne ruže se sade u prvi red, iza njih dolaze čajevke, a iza čajevki penjačice.
Kako bi vaš vrt tokom cele vegetativne sezone bio šaren i mirisan, posadite ruže koje cvetaju u različita doba godine.
Uzgoj ruža
Oplemenjivanje i uzgoj ruža javlja se još u starom veku. Ruža zahteva otvorene prostore, zaštićene od vetra. Odgovara im mesto s puno svetla, ali ne preterano izloženo suncu. U takvim uslovima bolje rastu i obilno cvetaju.
Takođe im odgovara ravan ili blago nagnuti teren, a minimalna temperatura koju ova biljka podnosi je - 18°C. Najoptimalnija dnevna temperatura je 25°C, i noćna ne manja od 15°C. Ruže vole umerene temperaturne uslove i svako naglo zagrejavanje ili zahlađenje tla nepovoljno deluje na njih.
Tokom godine ruže je potrebno orezati, okopati, zalivati, zaštititi od bolesti i štetočina, i prihranjivati.
Uzgoj ruža u prvim mesecima nakon sadnje podrazumeva redovno i obilato zalivanje kako biljka ne bi propala zbog isušivanja korena. U jesen je potrebno oko biljke naneti suvo stajsko đubrivo koje će kiša i sneg polagano otapati i tako obogatiti tlo oko biljke.
Pred zimu je potrebno nagrnuti zemlju tako da se vrat korena nalazi 5 cm ispod zemlje. Tako će biljka tokom zime biti zaštićena od hladnoće, a kad dođe toplije vreme, poravnajte humku.
Ruža tokom cele godine pušta izdanke i stvara nove grane koje je potrebno pokratiti pre zime kako se usled jakog vetra i težine snega ne bi polomile. Ruže se orezuju u proleće, kad se pojave prvi izbojci. Orezivanje je obavezan korak u nezi ruža, inače one neće cvetati.
Kod čajevke, floribunde i minijaturne ruže najpre se uklanjaju sve odumrle grane što bliže zemlji, a zatim sve grane koje rastu prema sredini grma. Odstranjuju se sve stare, debele stabljike i odumrli čvorovi, a preostali zdravi izdanci skraćuju se na visinu od 20 do 30 cm.
Grmolike ruže koje cvetaju jednom treba povremeno prorediti i odstraniti im stare grane, a kod ruža penjačica se uklanjaju sve stare grane koje će odrveneti, dok se ostavljaju uspravni izbojci kako bi ruža što više rasla u visinu.
Tokom godine je potrebno redovno orezivati i precvetale cvetove jer se tako podstiče rast novih izbojaka i ponovljeno cvetanje. Potrebno je ukloniti i divlje izdanke tako da se razgrne tlo i izdanci se odrežu na mestima na kojima izbijaju iz stabljike.
Kada je đubrenje ruža u pitanju, ono se može obavljati kompostom, zrelim suvim stajskim đubrivom ili kompleksnim mineralnim đubrivom bez hlora. Mogu se pronaći i specijalizovana đubriva za ruže koja su obogaćena gvožđem i magnezijumom. Đubrenje se obavlja u jesen i krajem juna.
Bolesti i štetočine ruža
Najčešća štetočina koji se javlja kada je uzgoj ruža u pitanju je ružina lisna vaš. Ona siše biljne sokove, a višak biljnih šećera izlučuje u vidu medne rose, slatkaste tečnosti koja privlači mrave i gljive čađavice. Razvoju i širenju ružine lisne vaši pogoduju visoka relativna vlažnost i povišene temperature. Ruživa lisna vaš se suzbija nanošenjem pene od sapuna ili prskanjem biološkim preparatima od koprive, a u slučaju da to ne pomogne, ruže je potrebno oprašiti Neopitroidom. Od štetočina, ruže napadaju još i ružin savijač i crveni pauk.
Najčešća bolest ruža je pepelnica koja se jednako javlja pri uzgoju na otvorenom, kao i u zaštićenom prostoru. Prepoznaje se po sivobeloj, prašnjavoj prevlaci na gornjoj strani lišća. Lišće se uvija i suši, a pepelnica može napasti i izbojke ili cvetove ruže.
Ruže napada i rđa koja kod nekih sorti može uzrokovati defolijaciju (potpuni gubitak lišća). Simptomi se obično javljaju na lišću, ali mogu biti zahvaćeni i drugi zeleni delovi. S donje strane lišća nastaju blago uzdignuta mesta narandžaste boje, a na gornjem delu se pojavljuju smeđe ili žućkaste pege.
Lekovita svojstva ruža
Ruža se od davnina koristila u medicinske svrhe. Koristila se i preporučivala za upale, rane, ženske bolesti, vrtoglavicu, glavobolju, malaksalost, bolove u želucu, prehlade, grip, srčane bolesti itd. Ima opuštajuće, protivupalno, blago analgetsko i blago antimikrobno dejstvo.
Eterično ulje
Latice ruža sadrže vitamine A, C i E, bioflavonoide, prirodne kiseline i brojne druge blagotvorne materije. Najpoznatiji preparat od ružinih latica je eterično ulje koje zauzima posebno mesto u aromaterapiji jer uklanja stres i napetost i izvrsno neguje kožu.
Ružino ulje se dobija destilacijom latica vodenom parom, prilikom čega nastaje ružina vodica. Od ružinih latica se pripremaju i lekoviti čaj i sirup.
Ružin sirup
Preporučuje se za čišćenje jetre, žuči i bubrega, kod plućnih bolesti te protiv umora i nesanice. Sprema se tako što se dve šake ružinih latica preliju s 1/2 litra vrele vode i ostave 24 sata u poklopljenoj posudi. Tečnost nakon toga procediti i dodati joj 250 g šećera pa lagano zakuvati. Nakon što se šećer otopi, dodaje se sveže isceđen sok od 1 limuna pa se kuva još 5 minuta. Preporučuje se 2-4 kašičice sirupa dnevno.
Čaj od ruže
Latice se za čaj beru isključivo po sunčanom vremenu i nakon toga se suše. Čaj od ruže pripravlja se tako što jednu kašičicu ružinih latica prelijete s 2 dcl vrele vode, poklopite i ostavite da stoji 10 minuta. Nakon toga se zasladi medom i pije se pola sata pre jela.
Zanimljivosti o ruži
Prvo poznato istorijsko svedočanstvo o ruži datira još iz vremena drevne Mesopotamije, a u Homerovoj Ilijadi se spominje kako je Ahilejev štit bio ukrašen ružama.
Prema Herodotu, ružu je u Grčku doneo mitski kralj Mida iz Frigije, a o važnosti ruže za Grke govori podatak kako su za vreme praznika i raskošnih proslava u Atini mladi muškarci i žene bili okrunjeni vencima od ruža.
Afrodita je ružu pokazala svom sinu, bogu ljubavi Erosu, pa je ruža postala simbol želje i ljubavi. Eros je kasnije ružu dao bogu tišine, tajni i nevinosti Harpokratu, kako bi ga podstakao na ćutanje o ljubavnim neodlučnostima njegove majke pa je ruža postala i znak tajnosti i tišine.
Ruža bi se u srednjem veku stavljala na krov upravne komore, a svi prisutni bi tako bili obavezani na tajnost ab rosa, pod ružom.
Ovim cvećem su bili opčinjeni i u Kini, Egiptu i Rimu. Konfučije je pisao kako je kineski car tokom života u svojoj biblioteci imao oko 600 knjiga o ružama pa ne čudi da su Kinezi već od 5. veka pre naše ere imali običaj ekstrahovati ulje iz ruža uzgojenih u carskom vrtu.
Leo IX je 1084. godine, nakon što je izabran za papu, osnovao ceremoniju Zlatne ruže. Zlatna ruža se povlašćenim vladarima slala kao znak papinog poštovanja.
Za vreme Ratova ruža u 15. veku, koji se vodio oko engleskog prestola između sledbenika kuća Jork i Lankaster, bela ruža je simbolizovala sledbenike kuće Jork, dok je crvena ruža bila simbol predstavnika kuće Lankaster.
Ruža s vremenom nije izgubila svoj značaj pa je i danas simbol nekih država kao što su Nju Jork, Džordžija, Severna Dakota i Ajova.
Ruža je kao simbol bezvremenosti, ljubavi i života zastupljena i u knjigama. Najbolji primer je književni klasik Mali princ u kojem ruža predstavlja ono esencijalno i večno. Tu su i dečje bajke Trnova ružica i Lepotica i zver. Bela ruža se u bajkama često prikazuje kao znak nevinosti i čistoće.
Foto: Gabriele Lässer / Pixabay
Ostavite odgovor