Ruža (lat. Rosa) je zeljasta biljka iz familije Rosaceae. Ova porodica je velika i obuhvata i mnoge voćke, kao što su šljive, bademi, kruške, jagode, kajsije. Ostali pripadnici ove porodice su mušmulica, glog, vrkuta, petoprst, oskoruša. Ima oko 200 vrsta, koje se mogu sresti širom sveta. Ruže su veoma često gajene biljke i nose različite narodne nazive, kao što su šipak i drača. Naziv rosa vodi poreklo od grčke reči "rhodon" koja znači delikatno ili nežno.
Raste kao zeljasta biljka, a može rasti i u obliku grma ili stabla. Koren je dubok i razgranat, kako bi mogao održavati veliku biljku uspravnom. Stablo je u donjem delu uspravno, a zakrivljuje se prema gornjem kraju. Dok je mlado, stablo je zeleno i glatko, a kasnije može postati delimično drvenasto i sa trnjem, koje je u početku takođe zeleno, a kasnije poprima smeđu ili crvenkastu boju. Cvetna stabljika je jednogodišnja i zeljasta i veoma glatka.
Listovi su dok su mladi, crvenkasti, kasnije dobijaju zelenu boju i postaju kožasti, sa nazubljenim rubovima. Cvet može biti velik, što zavisi od vrste, a latice su poređane u nekoliko redova, iako postoje vrste sa samo jednim redom. Ruže cvetaju od proleća do kasno u leto, što takođe zavisi od vrste, a boja može biti crvena, žuta, bela, ružičasta, ili kombinacija navedenih boja. Plod je zelen i okrugao, a neke daju plod crveni šipak, unutar koga su semenke. Ne treba ga mešati sa narom, koga se takođe nekad naziva šipak.
Ruža je veoma rasprostranjena gajena biljka, koja uspeva u različitim oblastima i klimatskim uslovima. Najčešći je cvet u komercijalnom uzgoju, a zbog simbolike ima značajno mesto u modernoj kulturi. Danas se uglavnom gaji za rezano cveće, ali u prošlosti, kao i danas, ima primenu i u kozmetici i izradi mirisa.
Vrste ruža
Ruža je jedna od najduže gajenih vrsta kultura za ukrašavanje bašti, tako da danas postoji razvijeno više od 3.000 vrsta i hibrida. Razlikuju se po obliku i veličini grma, a najčešće po boji i obliku cveta. Većina vrsta vodi poreklo od Rosa canina, divlje ruže, od koje su dobijene popularne vrste koje se i danas gaje. Iako nije urađena precizna sistematizacija vrsta ruža, one se dele u 3 glavne grupe: divlje ruže, starinske baštenske ruže i moderne baštenske ruže. One se dalje mogu deliti u manje grupe.
Divlje ili botaničke ruže
Ovo je osnovna vrsta ruže i od nje su nastale ostale gajene vrste. U prirodi se nalaze širom Evrope, u oblastima Azije i Afrike. Rastu samoniklo u prirodi, a takođe se mogu i gajiti u komercijalne svrhe. Rastu u vidu nepravilnog grma, imaju mnogo sitnih bodlja, a cvetovi su nježno ružičasti sa jednim redom latica. Cvetaju tokom leta, a plodovi sazrevaju u toku jeseni. Njihov plod, šipak,ima lekovita svojstva i upotrebljava se za pripremu čaja, marmelade, likera.
Starinske baštenske ruže
Ova grupa ruža je nastala pre modernih hibrida i gajene su kao ukrasna vrsta u baštama. Izgledom podsećaju na divlju ružu, jer su veoma bodljikave i rastu u vidu nepravilnog grma. Cvetovi nisu toliko kvalitetni, pa se uglavnom gaji kao ukrasni grm u baštama.
Moderne baštenske ruže
Čajevke
Čajevke su hibridne ruže, koje rastu u vidu grma i imaju karakteristična stabla, koja su duga i sa malo bodlji. One se najčešće gaje za rezano cveće. Na vrhu svake stabljike je cvet, koji je veliki i mirisan i može biti različitih boja.
Grmaste ruže
Ova grupa ruža je najčešće gajena kod nas, a grmovi su im široke i do 3 m. Otporne su na surovije vremenske uslove i bolesti, a često imaju mnogo cvetova. Ne smeta im gradsko zagađenje, pa se zbog toga često gaje u parkovima.
Penjačice
Ova grupa se najčešće koristi za pokrivanje manje atraktivnih delova bašte ili kuće, a da bi se gajile potrebna im je ograda ili konstrukcija na koju će se penjati. Od njih se često prave svodovi i prolazi. Grane im brzo rastu i veoma se lako savijaju. Cvetova na jednoj stabljici ima više i sitniji su, a cvetaju od leta do jeseni.
Ruže stablašice
Stablašice su hibridi koji dostižu vema veliku visinu i do 2 m. Gaje se tako što se ostavlja jedna drvenasta stabljika, a od mlađih stabljika i listova se oblikuje okrugli grm na vrhu stabla. Cvetovi su sitniji, mogu biti različitih boja i intenzivnog su mirisa.
Patuljaste ruže
Ovi hibridi su okruglastog oblika, rastu do 40 cm u visinu u vidu grma. Grm je veoma kompaktan i dekorativan sa sitnim cvetovima do 3 cm veličine. Patuljaste ruže se najčešće gaje u saksijama.
Pokrivačice zemljišta
Ove ruže uglavnom pužu po zemljištu i pokrivaju zemljište na kom rastu, pa se koriste za delove gde ne može da se gaji trava. Lišće im je veoma gusto, otporne su i ne zahtevaju naročite uslove i negu.
Uzgoj ruža
Ruže se cvetajuće biljke koje imaju veoma dugu istoriju gajenja i veoma su česte, pa su poznate potrebe svake pojedinačne vrste. Neke vrste su otporne na surovije uslove, neke traže više nege i održavanja, kako bi izgledale lepo.
Plodored
Ruža se veoma dobro slaže sa ostalim biljkama, pa je pravi izbor za bašte u kojima ima više različitih vrsta. Odgovara joj društvo ukrasnog drveća i cvetnica, a najbolji izbor su lavanda, mačija trava, albicija, božur i jorgovan. Raste kao višegodišnja biljka na jednom mestu, pa joj se mora obezbediti dovoljno prostora za razvoj. Ne odgovara joj blizina višegodišnjih biljaka koje se šire, agresivnih penjačica i zimzelenog drveća i grmlja. Uz ruže se mogu sijati i potočnice, da prekriju trnje stabla ruže.
Zalivanje
Ruža je otporna na nepovoljne klimatske uslove, ali se kod gajenja mladih biljaka mora redovno zalivati. Najviše vode joj je potrebno u toku leta, a odgovara joj zalivanje vodom koja je odstajala dve nedelje ili kišnicom. Zaliva se u blizini korena, a mora se voditi računa da se ne kvasi lišće za vreme velikih letnjih vrućina. Za navodnjavanje joj najviše odgovara sistem kap po kap.
Đubrenje
Da bi biljka imala što zdravije i bogatije cvetove, potrebna joj je pravilna prehrana. Tokom prve godine od sadnje, prehrana nije potrebna, a starije biljke se prihranjuju u proleće, pre prvog cvetanja. Za đubrenje se koriste stajsko ili organsko đubrivo, mineralna đubriva na bazi azota ili folijarna đubriva koja se apsorbuju preko lista. Organska ili mineralna đubriva se nanose oko biljke na udaljenosti od 10 cm od nje.
Razmnožavanje
Ruže mogu da se razmnožavaju semenom i reznicama, mada se seme ne upotrebljava kod komercijalnog gajenja. Seme se uzima iz zrelog ploda, koji se osuši i otvori, pa se seme očisti. Najčešće je razmnožavanje reznicama. Sa biljke se uzimaju reznice koje su poluzrele i to kasnije u leto. One se skidaju oštrim nožem ili makazama na 10 - 15 cm, pa se čiste od listova i cvetova. Donji deo se tretira hormonima za ožiljavanje, pa se zabada u supstrat za sadnju i pokrije plastičnom vrećom, da se ne bi isušile.
Presađivanje
Presađivanje ruža se obavlja u proleće ili jesen, kada se cela biljka sa korenom izvadi iz kontejnera za gajenje i posadi na stalno mesto. Zemljište u koje se sadi mora biti veoma rastresito, a rupa duplo veća od korenovog sistema. Ako se biljka vadi iz zemlje zbog presađivanja, mora se kopati dalje od korena, kako se ne bi oštetio. Prilikom prenošenja, ne hvata se za stabljiku, nego se prenosi u najlonu. Sadi se u istom nivou u kom je bila, a zemlja se ne zbija previše, da bi koren mogao da diše. Nakon toga se zaliva i prati njeno stanje naredne 3 - 4 nedelje, dok se ne oporavi.
Zemljište
U zavisnosti od vrste, ruže podnose gajenje na različitim tipovima zemljišta. Uglavnom im odgovaraju duboka humusna zemljišta, ali mogu se gajiti i na glinovitim i peskovitim zemljištima, kao i na blago kiselima. Zemljište je pre sadnje potrebno dobro pripremiti, očistiti od ostataka korenja i orati na 20 cm, a zatim je što bolje usitiniti. Mogu rasti i na siromašnijim zemljištima, ali da bi cvetovi bili lepi i bujni, potrebno joj je bogatije zemljište. Takođe, zemljište mora biti dobro drenirano.
Klima
Ruži najviše odgovara umerena klima, a jednako dobro uspeva i u mediteranskoj i u kontinentalnoj klimi. Kod komercijanog gajenja joj ipak treba toplija klima. Odgovara joj sunčan položaj, ali dobro uspeva i u polusenci. Mora biti zaštićena od direktnog vetra. Otporna je na gradsko zagađenje i podnosi urbane oblasti. Divlja ruža dobro opstaje i u sušnijim oblastima, a može se sresti širom Afrike i Azije.
Sadnja ruža
Ruža, osim što lepo izgleda, svoju popularnost stekla i zbog jednostavnog načina sadnje. U daljem tekstu možete pročitati kako to što bolje obaviti.
Vreme sadnje
Optimalno vreme za sadnju ruža je kraj leta, da bi imale vremena da se ukorene do proleća i isteraju mladice. Za optimalan razvoj treba joj temperatura iznad 12°C. Može se posaditi i u proleće, ali tada verovatno neće cvetati iste godine.
Kalemljenje
Čest način sadnje, koji ima naročit značaj u proizvodnji novih hibrida, je kalemljenje. Kao podloga se najčešće bira neka od divljih ruža, a najčešće pasja ruža. Kalemljenje se obavlja kasno u leto i obmotava zaštitnom trakom, da bi se biljka zaštitila od izmrzavanja. Cilj je dobiti biljku koja će zadržati najbolje osobine obe matične biljke.
Sadnja iz semena
Ruža se može uzgajati i iz semena, iako veoma retko. Ovakvim razmnožavanjem dobija se ruža koja je otporna na vremenske uslove i bolesti, ali nema karakteristike biljke od koje je nastala. Seme se uzima iz zrelih plodova i dezinfikuje. Da bi bolje klijalo, izlaže se niskim temperaturama. Ostavlja se između dva sloja vlažnog papira, na temperaturi od 5 - 7°C, tokom dva meseca. Seme se zatim poseje u rastresitu humusnu zemlju, i ostavlja na sobnoj temperaturi uz dosta svetla. Mlada biljka ne reaguje dobro na velike količine vode, ali zemlja ipak mora biti vlažna. Ne iznosi se naglo na direktno sunce, koje može prouzrokovati opekotine, ili kada vlada opasnost od mraza.
Sadnja sadnice
Ruže se najlakše uzgajaju sadnjom zdravih sadnica. Ako je sadnja za komercijalnu upotrebu, izvodi se mehanički. Mora se saditi u čistu i rastresitu zemlju, na dubinu na koj je rasla i do tada. Sadnice moraju biti uzgajane u kontejnerima, sa razvijenim korenom i tretiranje protiv bolesti. Mladim biljkama treba obezbediti odgovarajuću vlažnost i oslonac za rast, kao što je štap za uspravne sorte ili lestvice za penjačice.
Uzgoj u bašti
U baštama se ruža uglavnom gaji kao ukrasna biljka. Potrebno joj je obezbediti dovoljno sunca, ali tokom vrelih dana bi trebala biti u delimičnoj senci. Za uzgoj u bašti najviše se koriste hibridi iz grupe grmolikih, penjačica i stablašica. Takođe se često u baštama gaje i pokrivačice, koje uspevaju u težim uslovima i pokrivaju zemljište.
Uzgoj u stakleniku
Gajenje u stakleniku je naročito pogodno za proizvodnju rezanog cveća i sadnica. Kada se gaje sadnice, potrebno je obezbediti visoke gredice, kao i sisteme za navodnjavanje i grejanje, kako bi i zimi imale povoljne uslove. Ako se ruže gaje za rezano cveće, gajenje u zatvorenom obezbeđuje ranije cvetanje, bolji rod i lepše, bujnije cvetove, bez oštećenja. Kada nastupe topliji dani staklenik treba redovno provetravati, a za vreme hladnijeg perioda obezbediti temperature iznad 10°C. Najviše im odgovara sistem navodnjavanja kap po kap.
Uzgoj u saksijama
Za gajenje u saksijama su pogodne samo neke vrste ruža, uglavnom su to patuljaste. Saksija bi trebala imati najmanje 60 cm dubine, a dno se ispuni kamenčićima da se obezbedi drenaža. Pune se bogatom humusnom zemljom, a u proleće se redovno prihranjuje. Zalivati je najbolje jednom do dva puta nedeljno, tako da se natope vodom. Drže se u polusenci, zaštićene od direktnog vetra.
Održavanje i nega
Ruža je biljka otporna na nepovoljne uslove sredine, ali se za dobijanje što lepših cvetova i grmova ipak mora uložiti trud u njeno oblikovanje. U daljem tekstu možete pročitati na koji način da dobijete što lepši grm ruže.
Faza mirovanja
Faza mirovanja kod ruže traje tokom zimskih meseci. U jesen gubi lišće i sprema se za fazu mirovanja, kada joj je potrebna mala količina hranljivih materija. Otporna je na niske temperature, ali koren ipak treba zaštititi malčem ili slamom. Takođe se biljka može prekriti agrotekstilom, da se biljka ne bi slomila pod težinom snega.
Orezivanje
Orezivanje je bitno izvoditi kako bi se dobili što lepši cvetovi i oblik biljke. Orezuju se nakon što precvetaju, cvetovi se uklanjaju, da se ne bi trošila energija na stvaranje ploda. U jesen se eliminišu grane koje bi mogle pući pod snežnim pokrivačem. Pravo orezivanje se obavlja u proleće, kada se starije grane režu, a jednogodišnje ostavljaju. Kod penjačica treba odseći grane starije od 4 godine, koje nemaju novih izdanaka. Kod ove grupe ruža vrši se i zeleno orezivanje, tokom cvetanja. Osim cveta se odseca i deo izdanka, da bi cvetovi bili što zdraviji i krupniji.
Berba
Ako se berba odvija zbog dobijanja ploda, šipka, najbolje je brati tokom avgusta i septembra. Šipak je zreo kada omotač dobije crvenu boju. Šipak za čaj se zatim stavlja na sušenje na suncu dok se omotač ne smežura, a središte osuši. Ako se bere kao rezano cveće, bere se na dugoj dršci, oštrim makazama. Bitno je da cvet pre berbe nije potpuno otvoren. Kada se beru latice za pravljenje parfema, tada cvetovi treba da budu potpuno otvoreni.
Skladištenje
Šipak se, kada se osuši, čuva u papirnim vrećicama, a sveži se pakuje u platnene i ostavlja na hladnom i tamnom mestu i do mesec dana. Rezani cvet ruže se čuva u vodi temperature 2°C, da bi se što bolje očuvala svežina.
Bolesti
Ruža je biljka prilično otporna na spoljašnje uslove, ali ipak postoji nekoliko bolesti koje joj mogu naneti štetu. U daljem tekstu pročitajte koje su najčešće bolesti i kako se protiv njih boriti.
Zvezdasta plesan
Zvezdasta plesan je veoma česta bolest ruža. Prepoznaje se po mrljama smeđe ili crne boje, na licu listova. Kasnije listovi požute i opadaju. Izazivač bolesti se može dugo zadržati u zemljištu, pa je potrebno sakupiti i uništiti zaraženo lišće, kao i odstraniti zaražene delove biljke. Preventivno se tretira fungicidima u toku zime.
Rđa ruže
Ova bolest se pojavljuje kao izbočine boje rđe na naličju lista. List kasnije može da se kovrdža ili otpadnje. Bitno je da se bolest na vreme primeti i da se odstrane delovi biljke koji su zahvaćeni. Preventivno se koriste fungicidi i biraju zdrave sadnice.
Plamenjača ruže
Plamenjača se često javlja u proizvodnji u staklenicima, jer njenom širenju pogoduje toplota i vlaga. Prvo se javlja crvenilo na listu, sa crnim pegama, a kasnije se list suši. U borbi protiv ove bolesti treba koristiti zdrave sadnice, a prostor provetravati i zemlju tretirati fungicidima pre sadnje.
Štetočine
Mnoge hibridne vrste su osim bolesti, izložent i napadu štetočina, koje ponekad mogu prouzrokovati ozbiljna oštećenja.
Ružina osica
Ovo je veoma česta štetočina, koja polaže jaja u izdanke. Često buši kanale i gnezdi se u njima, pre nego što se otvori. Takav izdanak se suši i otpada. Zaraženi izdanci se odsecaju i uništavaju, pre razvijanja gusenica.
Ružin cvrčak
Ova štetočina provodi zimu ispod kore stabljike, a u proleće polaže jaja na naličju lista. Larve se hrane sokovima i izazivaju pojavu belih mrlja, koje se šire, a list se smežura i suši. Može se uništiti pre dolaska zime, odsecanjem delova biljke na kojima je položio jajašca i njihovim spaljivanjem.
Lisne vaši
Lisne vaši se često pojavljuju na ružama u toku proleća, a naročito su ugrožene biljke koje su u hladu. Hrane se sokovima biljaka i dolaze u velikim grupama. Posledica njihovog napada je smežuravanje lista i nedovoljno razvijeni pupoljci. Uništavaju se tretiranjem insekticidima i prskanjem zaraženih delova.
Upotreba ruža
Ruža se u većini slučajeva gaji kao ukrasni grm u baštama ili parkovima, ali takođe je značajna iza mnoge industrije. U nastavku donosimo u kojim industrijama se najviše koristi.
Zimnica
Kuhinja
Jestive latice ruže mogu se koristiti kao dekoracija kolača i poslastica. Od njih se pravi ružina vodica, koja se koristi u poslastičarstvu za dobijanje specifične arome i slasti, naročito i istočnjačkim tradicionalnim kuhinjama. Za spravljanje ove vodice, koriste se suve latice, koje se prelivaju vrelom vodom i kasnije ocede. Sušene latice se mogu dodavati kolačima i koktelima. Od šipka, koji je plod divlje ruže, uglavnom se izrađuje čaj, marmelada i likeri.
Kozmetika
Ružina vodica se često koristi za čišćenje lica, jer koži daje sjaj i elastičnost. Hladno ceđeno ulje ruže se koristi u nezi zrele kože, dodaje se kremama, ili parfemima. Ubrzava zarastanje manjih rana na koži i sprečava infekcije. Najveći proizvođač ružinog ulja je Bugarska i njena čuvena Dolina ruža. Tokom leta je berba latica i sa njom povezani brojni festivali.
Zdravlje
Ruža se koristi i u narodnoj medicini i to konkretno latice ruža koje nisu prskane. Ružina vodica se koristi za lečenje probavnih smetnji, kao dodatak ishrani. Sirup od ružinih latica je još efikasniji, pije se po jedna kašičica dnevno i ima laksativni efekat. Za umirenje kože oko očiju, mogu se družati latice ruže na očima. Kada se ružino ulje pomeša sa đumbirom, od te smeše se izrađuju kapi za nos koje deluju kod čestih krvarenja iz nosa.
Zanimljivosti
Istorijat ruža seže u davna vremena, a njen značaj se video još u antičkoj Grčkoj. Tamo se koristila u svečanostima posvećenim boginji Afroditi. U Rimskom Carstvu je sve više korištena u kozmetičke svrhe. U srednjem veku raste njen religijski značaj, kroz hrišćansku kulturu, i dobija naziv Marijin cvet. U svetu je jedan od najpopularnijih cvetova i u toku godine se proizvede više tona rezanih cvetova.
Ruža predstavlja cvet koji je najviše poklanjan. Pre svega, zbog lepote, mirisa i činjenice da je lako dostupan. Međutim, svaka boja ruže nosi svoju simboliku, pa je dobro ovo znati pre nego što se pokloni. Poklanja se uvek neparan broj ruža. Ruža crvene boje je simbol strasti i romantike i poklanja se osobi koju volimo. Bele ruže su simbol nevinosti, pa se poklanjaju prijateljima, ili se koriste na venčanjima. Žute ruže simbolišu ljubomoru, pa takve ne bi trebalo poklanjati, ako imamo dobre namere. Ružičaste ruže simbolišu simpatiju i nežnost, i često se poklanjaju za Dan majki.
Od davnina se pokušavala stvoriti ruža plave boje, za koju se verovalo da poseduje natprirodne moći. Na kraju je takva ruža i stvorena, ali veštačkim putem.
Foto: Gabriele Lässer / Pixabay
Ostavite odgovor