Luk (lat. Allium cepa) se smatra jednom od najstarijih i najviše korišćenih biljaka u povrtlarstvu i ljudskoj ishrani. Premda vodi poreklo iz zapadne Azije, danas se uzgaja u gotovo svim delovima sveta, prevashodno zbog činjenice da poseduje mnoštvo vitamina i organskih kiselina koje imaju antiseptička svojstva.
U pitanju je dvogodišnja biljka, specifičnog, aromatičnog mirisa, a snažnog i ljutog ukusa. Pripada porodici Alliaceae i uzgaja se u različitim klimatskom uslovima, od čega zavisi i njegov ukus.
Ima razgranat korenski sistem sa vrlo malo korenskih dlačica, zbog čega je njegova moć upijanja izuzetno slaba. Sastoji se od oble i spljoštene lukovice obavijene crvenosmeđim ljuskama i šuplje stabljike koja sadrži cevaste listove modrosive boje. Od juna do septembra stvara se loptasta cvat sastavljena od oko 1.000 zeleno-belih cvetova koji su otvoreni svega nekoliko dana.
Plod luka pojavljuje se u formi trodelnog tučka okruglastog oblika koji sadrži sitne semenke.
Vrste luka
Postoji nekoliko različitih sorti luka, koje se međusobno razlikuju po boji, veličini, obliku i ukusu.
Aktuelne sorte luka dobile su nazive prema boji, tako da danas razlikujemo beli luk, crni luk i ljubičasti luk, kao i šalot, koji ima nešto manju glavicu. Tako se, na primer, za proleće i leto vezuje mladi luk, koji ima srednje jak i slatkast ukus, dok je za jesenje mesece karakteristična berba luka sa velikim glavicama, koji se nakon toga nekoliko meseci suši, da bi se dobila suva i lomljiva ljuska.
Sadnja luka
Najbolje pretkulture za uzgajanje luka su detelina, ječam, pšenica, uljana repica (za prolećnu sadnju) i krompir i pasulj (za jesenju sadnju). Međutim, zbog brojnih bolesti i štetočina kojima je podložan, luk ne bi trebalo uzgajati na istom zemljištu do pet godina. U cilju smanjivanja rizika od prenošenja bolesti, udaljenost između dve ili više parcela luka trebalo bi da iznosi najmanje 300 metara.
Za sađenje luka pogodna su prozračna i rastresita tla koja sadrže humus sa pH vrednošću tla između 6 i 7. Takođe, potrebno je odabrati osunčana mesta, budući da ova biljka zahteva puno sunca i ne podnosi tamu.
Ukoliko se sađenje luka obavlja na peskovitom tlu, neophodno je osigurati jače navodnjavanje zbog same strukture tla na kojem se uzgaja. Luk se seje u gredice između kojih treba da bude oko pola metra razmaka, u redovima razmaknutim barem 25 cm i dubinom do 2 cm.
U predelima sa kontinentalnom klimom sadnja luka obavja se krajem marta ili početkom aprila, u zavisnosti od temperature vazduha i tla. Temperatura tla ne sme biti niža od 7°C zbog sporog nicanja, a samim tim i propadanja. Naime, ukoliko se predugo čeka na sadnju, luk neće imati dovoljno vremena za razvoj listova i glavičenje, pa će lukovice imati deblji vrat.
Za uzgoj arpadžika, sadnja se obavlja uglavnom u proleće, iako postoji mogućnost i za sađenje u jesen. Priprema tla i đubrenje obavljaju se isto kao i kod uzgoja iz semena, ali se sađenje obavlja nešto ranije, ukoliko vremenski uslovi to dopuste. Dubina sadnje je 2 cm, a arpadžici ne smeju biti proklijali. U zavisnosti od veličine površine, mogu se saditi ručno ili mašinski, a u proseku je potrebno od 600 do 800 kilograma po hektaru.
Jesenja sadnja luka
Prilikom jesenje sadnje luka, pripremu tla neophodno je obaviti odmah nakon uklanjanja pretkultra. Nakon pripreme, tlo je neophodno nađubriti i obraditi tanjiranjem. Ukoliko se radi o većim površinama, tlo se ore na dubinu od 35 cm, a ukoliko je reč o manjim površinama, obrada i priprema tla se obavljaju ručno. Sadnja luka u jesen obavlja se pomoću arpadžika, a pre započinjanja sejanja, neophodno je obratiti pažnju da li je seme dobrog kvaliteta i da li je kalibrisano.
Prolećna sadnja luka
Kod prolećne sadnje luka, tlo je neophodno pripremiti već u jesen. U zavisnosti od vrste tla, za đubrenje se koristi do 800 kg NPK đubriva, zbog kalijuma i azota. Nakon oranja i đubrenja, brazde se zatvaraju tanjiranjem, a pre same setve neophodno je dodati još 300 do 400 kilograma NPK đubriva (u odnosu 7 : 14 : 21). Tlo mora biti kvalitetno pripremljeno i bez mikrodepresija.
U fazi glavičenja, potrebno je još nekoliko puta obaviti prihranjivanje KAN đubrivom u količini od 100 kg/ha i obratiti posebnu pažnju na postotak narijuma, koji može produžiti vegetaciju i uticati na kvalitet lukovice.
Razmnožavanje luka
Luk se može razmnožavati iz arpadžika ili iz semena. Proces uzgoja iz semena je isplativija opcija, zbog činjenice da su doprinosi daleko veći, a proces proizvodnje je u potpunosti mehanizovan.
Za jedan hektar potrebno je od šest do sedam kilograma semena, a tačna količina zavisi od razmaka između redova i razmaka u samim redovima. Da bi se dobio krupan luk, u dužini od 1 m treba zasaditi do 30 biljaka, dok za sitnije glavice može biti posađeno do 35 biljaka u jednom metru.
Uzgoj luka
Mada je luk otporan na niske temperature i njegovo seme može niknuti već pri temperaturama od 3°C do 5°C, za njegovo klijanje potrebno mu je sunce i temperatura od barem 15°C. U slučaju nepovoljnih vremenskih uslova, klijanje je moguće održavati dodavanjem stajnjaka, jer prilikom njegove razgradnje dolazi do oslobađanja toplote. Međutim, ukoliko temperatura u fazi klijanja padne ispod -2°C, biljke mogu da stradaju, a pogotovo koren, koji je najosetljiviji na niske temperature. Najpovoljnija temperatura za rast nakon nicanja je od 6°C do 17°C. Sve ispod ili iznad ovih temperatura može dovesti do zaustavljanja rasta.
Održavanje i zaštita luka
Isto tako, za adekvatan rast luka potrebno je mnogo vode, zbog čega treba redovno zalivati sadnice, posebno u početnoj fazi rasta, u prolećnim mesecima ili za vreme suše. Navodnjavanje se može vršiti sistemom kap po kap ili veštačkom kišom.
Od izuzetnog je značaja i zaštita od korova, jer se on može raširiti unutar rasada i u potpunosti sprečiti normalan rast luka njegovim zatvaranjem. Zbog toga je neophodno redovno okopavati i pleviti, sve dok biljke ne oblikuju nasade. Okopavanje treba vršiti oprezno jer je korenje izuzetno plitko. Prvo okopavanje se obavlja odmah nakon nicanja, a drugo dve do tri nedelje nakon toga.
Ukoliko je reč o velikim površinama, primena herbicida je najbolje rešenje u borbi protiv korova. Nakon završetka setve, a pre nicanja luka, treba obaviti prskanje herbicidima koji će sprečiti pojavu korova i plamenjače usled zadržavanja vlage. Pre upotrebe herbicida, neophodno je konsultovati stručnjaka, jer primena pogrešnih preparata može dovesti do uništavanja sadnica.
Berba
Berba luka se obavlja u trenutku kada listovi omekšaju i krenu da se suše, tj. onda kada je 70% stabljike polegnuto prema tlu. U zavisnosti od sorte, berba luka obavlja se u avgustu mesecu, a može se obavljati mašinski ili ručno, u zavisnosti od veličine površine. Preporučuje se da se luk izvadi najkasnije do polovine avgusta, jer se nakon toga glavice smanjuju usled stajanja pod zemljom, a i teže ih je čuvati.
Skladištenje
Nakon vađenja, luk se prekriva lišćem kako ne bi dobio opekotine od sunca. Nakon sušenja, čisti se od zemlje i suvišnih ljuski, a zatim se pakuje u posebne polietilenske vreće i odlaže u skladište. Može se skladištiti na temperaturi između 0°C i 2°C do godinu dana, uz relativnu vlažnost vazduha do 70%.
Luk se čuva na sobnoj temperaturi, na tamnim i prozračnim mestima. Preporučuje se čuvanje u mrežastim vrećama, kako bi vazduh mogao neometano da cirkuliše. U zavisnosti od sorte, u kućnim uslovima može se čuvati najviše dva meseca.
Isto tako, moguće ga je čuvati i u zamrznutom stanju, gde se očišćen i iseckan, luk odlaže u zamrzivač, bez prethodnog blanširanja. Čuvanjem u zamrzivaču luk će znatno izgubiti na jačini i na ukusu.
Ukoliko kupujete luk, obavezno obratite pažnju na lepo oblikovane i čiste glavice, čije se ljuske nalaze uz sam plod i nisu lomljive. Izbegavajte plesnive i proklijale glavice, kao i one koje su mekane ili na sebi sadrže bilo kakve mrlje.
Zaštita od bolesti
Najveća štetočina koja ugrožava rast luka jeste lukova muva koja se uglavnom javlja tokom vlažnih prolećnih dana. Larve se ubacuju u stablo mladog luka i uništavaju biljku u potpunosti, a prvi simptomi pojavljivanja uključuju žutenje i sušenje središnog lista luka.
Lukova muva može se suzbiti primenom insekticida ili odstranjivanjem zaraženog dela.
Veliku štetu sadnicama može prouzrokovati i lukov moljac. Ova vrsta štetočine polaže jajašca u maju iz kojih se kasnije ležu gusenice koje se hrane listovima luka.
Jedna od najštetnijih bolesti luka je plamenjača. Biljka zaražena plamenjačom znatno zaostaje u razvoju, sadrži oštećenja u vidu žutozelenih pega sa sivo-ljubičastom opnom na listovima i, ukoliko su glavice već ubrane, uglavnom brzo propadaju.
Osim plamenjače, na luku se može pojaviti i siva plesan, uzrokovana gljivicom Botrytis cinarea, praćena pojavom bledih mrlja na spoljašnjim delovima luka. Ova bolest prodire direktno u sloj i širi se prema listovima, koje oštećuje u celosti.
Za zaštitu od plamenjače najbolje je koristiti fungicide.
Ukoliko dođe do truljenja glavica, potrebno je dva do tri puta sprovesti preventivnu zaštitu fungicidima.
Upotreba luka
Luk je jedan od najčešćih sastojaka u kuhinji, pre svega zbog toga što je dostupan preko cele godine i jelima daje autentičan ukus. Crveni luk ima najjači ukus i zato se upotrebljava prilikom pripreme većine kuvanih jela, tako što se isecka na sitne kockice ili prstenove, nakon čega se uglavnom dinsta. Koristi se kod pripreme umaka, supa, variva, mesnih jela i jela sa povrćem, a zbog činjenice da sadrži puno prirodnog šećera, pogodan je za karamelizaciju.
Takođe, moguće ga je servirati i kao glavno jelo, u kombinaciji sa mesom ili povrćem, pohovanog, barenog ili zapečenog u rerni. Luk je jedan od neizostavnih sastojaka u mnogim svetskim kuhinjama, kao na primer u španskoj ili francuskoj kuhinji, gde se koristi u pitama od lisnatog testa, a moguće ga je dodati i u gvakamole umak.
Jedina mana luka je to što prilikom sečenja može uzrokovati peckanje, svrab i suzenje očiju, a njegov specifičan miris uvlači se u kožu, kosu i garderobu. Kako bi se ovi simptomi sprečili, sat vremena pre sečenja luk treba ostaviti da odstoji u frižideru.
Zimnica
Lekovita svojstva
Luk je izuzetno popularan lek u narodnoj medicini zbog svojih lekovitih svojstava. Izuzetno je delotvoran prilikom čišćenja organizma od toksina, očuvanju crevne flore i krvnih sudova, a ima i antibakterijsko i diuretičko dejstvo.
Njegovi najdragoceniji sastojci, eterična ulja, vitamin C, flavonoidi, vitamin B, folna kiselina, mangan, dijetalna vlakna i hrom pomažu smanjenju nivoa šećera u krvi i krvnog pritiska, kao i triglicerida i holesterola. Osim toga, istraživanja su otkrila da je redovnom upotrebom crnog luka u ishrani moguće sprečiti aterosklerozu, srčani i moždani udar.
Budući da njegovi sastojci imaju pozitivno dejstvo na brže varenje, predstavlja efektan vid prevencije karcinoma creva, želuca, jednjaka, i prostate.
Sprečava i upalne procese u telu, a koristi se i za sprečavanje alergija, ublažavanje simptoma gripa i prehlade, kao i reumatoidnog artritisa.
Zanimljivosti
Luk ima izuzetno dugačku tradiciju u mnogim drevnim kulturama i civilizacijama.
Tako je, recimo, kod Egipćana luk bio jedno o platežnih sredstava, a redovno su ga stavljali u grobnice jer su verovali da će pokojnicima biti potreban u zagrobnom životu.
Indijci su ga u VI veku koristili za lečenje raznih bolesti, a stari Grci su smatrali da može da očisti organizam od štetnih materija pa su ga veoma često konzumirali. Posebno je bio popularan među siromašnim slojevima ljudi jer je bio ekonomičan dodatak jednostavnim jelima, posebno u Evropi, gde je bio smatran jednim od najzdravijih sastojaka.
Kristifor Kolumbo je raširio upotrebu luka na Novom kontinentu, nakon otkrića Amerike, a danas se najviše uzgaja u Kini, Rusiji, Indiji, Americi i Španiji.
Foto: Mabel Amber/Pixabay
Ostavite odgovor