Kukuruz šećerac (lat. Zea mays saccharata) je posebna vrsta kukuruza. Kukuruz šećerac je nastao mutacijom su gena iz dve podvrste, kukuruz tvrdunac (Zea mays ssp. Indurata) i kukuruz zuban (Zea mays ssp. Indentata). Kukuruz šećerac, zajedno sa svim ostalim vrstama kukuruza, spada u porodicu trava (Poaceae). SAD su najveći proizvođač kukuruza šećerca, a sa tog područja i potiče. Kukuruz šećerac i kukuruz kokičar su najpopularnije vrste kukuruza.
Morfološki gledano, kukuruz šećerac nije mnogo drugačiji od ostalih vrsta kukuruza. Ipak, ima nekoliko manjih razlika. Ima žilav koren koji se razvija kroz veliku zapreminu zemlje. Međutim, slabije je razvijen i plitak je, svega 1,5 - 2 m dubine.
Stabljika je ravna, glatka i manje visine nego kod običnog kukuruza. Dostiže visinu do 1,5 - 2,5 m, u zavisnosti od hibrida. Iz svakog čvora na stabljici izraste jedan list. Na listu se nalazi istaknuta centralna žila, koja može biti i do 60 cm dužine. Bočni izdanci se razvijaju iz bočnih pupoljaka koji se nalaze u pazusima donjih listova. To je heterozigotna i jednodoma biljka sa odvojenim ženskim i muškim cvetovima.
Što se tiče ženskih cvetova, nalaze se u srednjem delu stabljike, na klipu u pazuhu lista, a muški cvetovi formiraju metlicu koja se nalazi skroz na vrhu stabljike. Ženski cvetovi procvetaju nekoliko dana posle muških. U zavisnosti od vremenskih uslova, period cvetanja traje 6 - 10 dana. U tom periodu se izlučuje polen i vrši se oprašivanje ženskih cvetova pomoću vetra.
Zrno kukuruza šećerca je slatko, a kada sazri ima smežuranu površinu. Težina mu je otprilike od 150 g do 250 g. Pošto je heliofilna biljka, najbolje uspeva u toplim krajevima.
Vrste kukuruza šećerca
Hibridi kukuruza šećerca mogu biti rani, srednji rani ili kasni. Kod ranih, period vegetacije ne traje duže od 70 dana, a kod srednje ranih je to od 75 - 80 dana. Kasni hibridi sazrevaju posle 85 - 90 dana. U odnosu na akumulaciju šećera, razlikuju se 3 recesivna gena, koji dalje dele hibride kukuruza. Radi se o su, se i sh2 genima.
Su hibridi su umereno slatki sa kremastom strukturom i spadaju u standardni tip kukuruza šećerca. Nisu pogodni za skladištenje zato što se šećer brzo pretvara u skrob. Se hibridi su slatki i sadrže više šećera nego su tip, a to je zato što se šećer sporije pretvara u skrob posle berbe. Struktura im je nežnija i manje kremasta.
Na kraju, sh2 hibridi su veoma slatki hibridi koji sadrže veliku količinu šećera. Ovakvi hibridi sadrže malo skroba pa su im zrna zato malo smežurana. Pošto sadrže puno šećera, mogu da se konzumiraju i sirovi, bez kuvanja. Zrna ovih hibrida su hrskava, a ne kremasta.
Superslatki FAO 300
Ovo je nova vrsta kukuruza šećerca koja u sebi ima visok sadržaj šećera. Setva se vrši u više navrata da bi mogao više puta da se bere. Berba kukuruza se vrši 20 - 30 dana posle oplodnje. U odnosu prema drugim vrstama traži vremensku i prostornu izolaciju.
Sundance F1
Ovaj slatki hibrid ima cilindrično-konusni klip, obično žute boje. Klip je dugačak od 17 - 19 cm. Period vegetacije traje približno 70 dana. Može da dostigne visinu do 170 cm a obično se koristi neobrađen ili za preradu. Pogodan je za proizvodnju i nije zahtevan što se tiče uzgoja.
Spirit F1
Radi se o ranom hibridu koji je dobar za raniju setvu. Spirit F1 je hibrid su tipa i običnog slatkog šećerca. Može dobro da istrpi hladnoću, a period vegetacije traje oko 70 dana. Konzumira se svež, a može i da se stavi u konzervu ili da se zamrzne.
Overland F1
Radi se o vodećem super slatkom hibridu sh2 tipa. Period vegetacije traje oko 80 dana. Ima stabilan prinos i visoko je produktivan.
GH2301
Ovo je hibrid su tipa koji je istovremeno srednje rani hibrid. Period vegetacije traje oko 72 dana. Može narasti do 210 cm, a veličina zrna je 12 - 13 mm. Poznat je po visokom potencijalu plodnosti.
Elite F1
Radi se o kasnom hibridu, a period vegetacije mu traje oko 85 dana. Visokog kvaliteta je i jedan je od biljaka sa najvećom stabljikom, čak 270 cm. Ima zlatno-žuto zrno koje je veliko oko 11 - 12 mm. Visokoprinosni je hibrid i dobar je za zamrzavanje ili za stavljanje u konzervu.
Uzgoj kukuruza šećerca
Kukuruz šećerac nije težak za gajenje. Uspeće sve dok se pridržavate i primenjujete pravila o plodoredu, razmnožavanju, đubrenju i zalivanju.
Plodored
Uopšteno, kukuruz se izdvaja kao monokultura, međutim kukuruz šećerac ne sme da dođe na isto mesto 2 - 3 godine. Može da se gaji i kao druga kultura. Za njega su dobre predkulture: rani krompir, uljana repica i rane kupusnjače kao što su kelj, brokoli i karfiol.
Zalivanje
Kukuruz šećerac ne zahteva istu količinu vode tokom svog razvoja, nego je to promenljivo u zavisnosti od toga u kojoj je fazi razvoja. Traži mnogo vode kada je u periodu intenzivnog vegetativnog rasta, a to se poveća neposredno pre cvetanja i svilenja, u toku oplodnje i u početku nalivanja zrna.
Kukuruz šećerac je vrlo senzitivan na sušu, pa se zato preporučuje navodnjavanje da bi se obezbedio stabilan prinos. Kap po kap je uobičajena metoda navodnjavanja. Potrebno je oko 3.000 - 6.000 m3/ha za dobar prinos. Treba obratiti pažnju na nakupljanje vode jer šećerac ne trpi stajaću vodu.
Đubrenje
Ako je u pitanju zemljište koje je umereno snabdeveno hranljivim materijama, što se utvrđuje analizom zemljišta, u tom slučaju se dodaje 100 - 250 kg/ha azota, 80 - 100 kg/ha fosfora i 100-150 kg/ha kalijuma. U vreme setve se primenjuje trećina azota , 30 dana posle setve druga trećina, a poslednja trećina otprilike 50 dana posle setve. Kukuruz treba da bude najviše snabdeven kalijumom kada se klip razvija.
Razmnožavanje
Razmnožavanje kukuruza šećerca se odvija putem semena. S obzirom na to, treba obratiti pažnju na već navedena pravila i uslove za ispravnu sadnju tj. setvu kukuruza šećerca.
Zemljište
Kukuruz šećerac uz pomoć dobro prilagođene agrotehnike može da se gaji na skoro svim vrstama zemljišta. Međutim, najbolji tipovi zemlje za njega su ipak srednje teška zemljišta sa dobrom strukturom i pH vrednošću 5,5 - 7. Osim toga, može da podnese i kiselije zemljište.
Klima
Pošto je heliofilna biljka, kukuruz šećerac voli izuzetno svetla mesta sa puno sunca. S obzirom na to, minimalna temperatura klijanja je 13°C, a najbolja temperatura za dalje klijanje je od 21 - 27°C. Kukuruz šećerac ne trpi mraz, a vegetativni rast prestaje na temperaturi od 10°C. Osim toga, šećerac ne trpi temperature veće od 32°C i ne podnosi suve vetrove zbog oštećenja polena i svile. To posledično ima efekat na slabiju oplodnju, tako što vrh klipa ostane neoplođen.
Setva kukuruza šećerca
Kukuruz šećerac mora da se sadi u tačno određenom periodu i mora se znati način setve, odgovarajuća temperatura i tipove zemlje za sadnju i uzgoj.
Vreme sadnje
Moguće je saditi šećerca u više navrata, od druge polovine aprila sve do sredine jula. Na većim površinama može da se sprovodi sukcesivna sadnja, sa razmacima od 10 - 20 dana. U tom slučaju ona počinje u aprilu i traje sve do avgusta.
Sadnja iz semena
Pre svega je potrebno pripremiti zemlju za setvu kukuruza šećerca. Trebalo bi izvršiti duboko jesenje-zimsko oranje, što će obezbediti dobru strukturu i zalihu vlage za kasniju, prolećnu setvu. Seme šećerca se seje na dubinu od 3 - 5 cm, u zavisnosti od vlažnosti i teksture zemljišta. Na lakšem zemljištu se seme može sejati na 3,5 - 4 cm, dok teže zemljište zahteva sadnju na dubinu od 2 - 2,5 cm.
Postupak sadnje sam po sebi nije mnogo različit od postupka sadnje kukuruza kokičara, ali uglavnom postoje preporuke dobavljača semena što se tiče pravljenja razmaka u redu za svaki hibrid. Na osnovu razmaka sadnje, veličine i klijavosti semena, po hektaru je potrebno od 10 - 20 kg semena. Kukuruz šećerac se obično sadi na većim površinama sa razmakom između redova oko 70 cm. Ako se gaji u bašti, može da se seje u male kućice na rastojanju od 60 - 70 cm.
Održavanje i nega
Među održavanje i negu kukuruza šećerca spadaju određene agrotehničke mere koje se obavljaju sve od sadnje do bere. Održavanjem i negovanjem se osiguravaju najbolji uslovi za rast i razvoj kukuruza.
Održavanje zasada
Za održavanje zasađenih biljaka je bitna međuredna kultivacija koja smanjuje mogućnost pojave pokorice, ili bar umanjuje negativne efekte pokorice. Pored toga, međurednom kultivacijom se proređuje gornji sloj zemljišta, sklanjaju se korovi i umanjuje se gubitak vode iz zemljišta. Mehanički se obavlja, dva-tri puta u toku vegetativnog perioda i istovremeno sa đubrenjem.
Kada kukuruz šećerac razvije od 3 - 5 listova, vrši se prva međuredna kultivacija, a sledeća po potrebi. Isto tako, za gajenje kukuruza šećerca je bitnja prostorna izolacija prema običnom kukuruzu jer se on ukrštava s drugim vrstama kukuruza. S obzirom na to, između ove dve vrste mora biti barem 75 - 100 m razdaljine.
Pored međuredne kultivacije, treba se uništavati nepoželjan korov koji može mnogo da smeta kukuruzu. Sa tim u vidu, trebalo bi obraditi zemlju nekoliko puta pre setve da bi se izazvao rast korova, koje onda treba uništiti.
Berba
Obično se kukuruz bere ručno, sve sa komušinom, pa se odmah očisti od svile i komušine ili se otkid klip. Da bi se obezbedio što veći prinos, berba se vrši od 2 - 3 puta tokom godine. U slučaju da je šećerac namenjen za preradu, vrši se mehanička berba, ali tad obično ostane 30% ostataka na polju koji mogu da se koriste za zeleno đubrenje.
Berba se uobičajeno vrši rano ujutru da bi se zaobišle visoke dnevne temperature. Posle berbe, klipovi trebaju biti rashlađeni do 0°C, jer se na taj način usporava pretvaranje šećera u skrob i čuva se prvobitni kvalitet zrna.
Skladištenje
Najbolje je odmah odložiti šećerac posle berbe da ne bi gubio na vrednosti. Moguće je čuvati ga i skladištiti 6 - 8 dana. Pri tome, mora da se skladišti na temperaturi od 0°C, a da je vlaga u vazduhu otprilike 95%. Temperatura od 5°C je dovoljna za skladištenje od 3 do 5 dana, dok je za samo 2 dana je u redu i 10°C.
Bolesti
Razne štetočine i bolesti mogu da napadnu kukuruz šećerac, ali ne izazivaju neku veću štetu. Moguće je izboriti se sa njima poštovanjem pravilnog plodoreda, pravilnim đubrenjem biljaka i pravilnim agrotehničkim merama u periodu vegetacije.
U slučaju kukuruza šećerca je potrebno pre svega obezbediti zdravo seme zato što se puno gljivičnih bolesti pojavljuje baš na semenu. Seme i klica najčešće oboljevaju od plesnivosti semena, truleži skuteluma i paleži klica. Osim toga, postoje i bolesti listova kao što je mehurasta gar kukuruza i siva pegavost lista.
Plesnivost semena
Plesnivost semena se pojavljuje posle setve kada seme sporo niče i klija. Ova bolest, prouzrokovana gljivicom, se ređe javlja na toplom, prozračnom zemljištu, a vrlo često na hladnijem i težem zemljištu kada su temperature setvenog sloja ispod 10°C. Uzročnici plesnivosti mogu biti gljivice različitih vrsta, kao npr gljivice iz roda Aspergillus, Fusarium i Penicillium. Moguće je izboriti se sa plesnivošću semena korišćenjem proverenog i kvalitetnog semena, kao i ispravnim agrotehničkim merama.
Trulež skuteluma
Ova bolest takođe može biti izazvana sporim klijanjem semena. Bolest može da se uoči tek kada klica dostigne 1 - 2 cm. Trulež skuteluma izaziva redukciju korena, pa samim tim čitava biljka sporije raste. Bolest se obično javlja na nezrelom semenju. Uprkos tome što seme ima dobru klijavost, sama energija klijanja će biti oslabljena. Bolest se neretko pojavljuje tokom loših vremenskih uslova i kod nepravilno osušenog semenja. Isto kao i kod plesnivosti semena, treba koristiti provereno seme i poštovati agrotehničke mere.
Palež klice
Palež klice je moguće uočiti kada mlade klice propadaju tako što su polegnute i tope se. Bolest se formira u tlu pre izbijanja biljaka na površinu. Koren je tada pokriven vodenastim flekama koje prstenasto obuhvataju mladu klicu i koren. Palež klice može da se pojavi u bilo kom periodu razvoja kukuruza i najčešće se pojavljuje kada je visoka temperatura zemljišta, tj. kada pređe 15ᵒC. Kao zaštita protiv paleža klice se preporučuje primena pravilnih agrotehničkih mera radi preventive, da bi se obezbedili najbolji uslovi za klijanje, nicanje i razvoj šećerca.
Siva pegavost lista
Ova bolest može da se pojavi u vegetativnom periodu, ali ne pravi veliku ekonomsku štetu. Manifestuje se u vidu sivih izduženih pega sa tamnobraon obodom koje se prvo javljaju na donjem lišću, a ako je biljka ozbiljnije napadnuta, suše se čitavi listovi. Pogoduju joj topla, vlažna leta. Najbolji način kako se izboriti sa njom jeste gajenje otpronih hibrida.
Mehurasta gar kukuruza
Ova bolest napada delove kukuruza iznad zemlje. Manifestuje se u vidu mehurastih izraslina koje, u stvari, predstavljaju mešavinu gljivice i zaraženog kukuruznog tkiva. Izrasline su isprva srebrne boje i glatke su, a kasnije sazrevaju, puca im opna i izbacuje crnu praškastu masu. Bolest se više javlja tokom sušnih perioda. Slabo prekrivanje kukuruza komušinom je pogodno za razvijanje bolesti, kao i određene vremenske nepogode kao što su grad, razne štete od ptica, itd. Mehurasta gar čini najveće štete, a najbolji način prevencije je selekcija otpornih hibrida.
Štetočine
Štetočine mogu da naškode zrnu ali nekada i čitavoj biljci kukuruza šećerca. Protiv njih se obično bori pravilnom pripremom zemlje, selekcijom hibrida i setvom na preporučenu dubinu. Za kukuruz su karakteristične skočibuba i kukuruzni plamenac.
Skočibuba
Larve iz roda Agriotes se najčešće nalaze na kukuruzu. Pojavljuju se u prvoj fazi razvoja kukuruza i ukopavaju se u proklijalo seme ili u deo biljke blizu zemlje. Mogu da prouzrokuju ogromnu štetu i kasnije dovesti do propadanja biljke. Primena odgovarajućih agrotehničkih mera se izdvaja kao preventiva. Tu spada pravilna obrada zemlje, pomoću koje se uništavaju jaja i ubijaju larve. Može se rešiti i hemijskom zaštitom, koja se nanosi direktno na zemlju ili na seme.
Kukuruzni plamenac
Tokom godine se razvijaju 1 - 2 generacije kukuruznog plamenca. Odrasle jedinke provode zimu u stablu i čuturi kukuruza, ili u zemlji. Stabljika je najpodložnija njihovom napadu, koja zatim postaje krhka i lomljiva. Pored toga, plamenac uzrokuje štetu i na klipu, čuturi i zrnu šećerca. Napadnute biljke više nisu tako otporne i jake. Najefektivnija mera zaštite je usitnjavanje i zaoravanje ostataka od žetve duboko u zemlju, od 25 - 40 cm. Osim toga, postoje i ekološki preparati na bazi bakterije Bacilus thurigiensis.
Upotreba kukuruza šećerca
Kukuruz šećerac uopšteno ima široku primenu - od ljudske ishrane, do stočne hrane, pa do prehrambene industrije.
Kuhinja
Kukuruz šećerac se najčešće koristi u kuvanom obliku, a može i da se stavlja u konzerve i da se zamrzava. Kada je u pitanju konzerviranje, upotrebljava se ceo klip ili deo njega. Što se tiče zrna, mogu da se koriste cela zrna sama po sebi ili izmešana sa drobljenim zrnima. Isto važi i za postupak zamrzavanja.
Koristi se kao kuvano zrno ili kao kuvani klip u svežem stanju. Konzumira se isto kao i ostale žitarice i povrće namenjene za pečenje ili kuvanje. Ubacuje se i kombinuje se u raznim salatama, desertima, varivima, supama itd. Pre svega je vrlo popularna kuvana letnja poslastica.
Zdravlje
Hranljiva vrednost šećerca je vrlo slična grašku, osim što ima manje belančevina. Zdrav je deo ljudske ishrane zato što je nutritivno i energetski bogat. Na primer, 100 g zrna kukuruza šećerca u sebi ima približno 76 g vode i sadrži 86/360 kcl/kJ. Osim toga, bogat je vitaminom B, koji je neophodan za proizvodnju folne kiseline i energije. Pored vitamina iz grupe B, ima i vitamine A i C. Što se tiče mineralnih materija, ima najviše fosfora, magnezijuma i kalijuma.
Kao i ostale vrste kukuruza, kukuruz šećerac je bogat ugljenim hidratima a nema puno masti, zbog čega je odličan izvor energije. Među mastima koje ima u sebi, nema zasićenih. Vlakna u kukuruzu doprinose njegovom pozitivnom efektu na nivo šećera i holesterola u krvi. Ima dobar efekat i na digestivni sistem zbog skroba koji sadrži u sebi.
Zanimljivosti
Kukuruz je poreklom sa Američkog kontinenta, a veruje se da se šećerac počeo proizvoditi još 1779. godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Te iste godine je započeto stvaranje njegovog prvog hibrida. Beli tip šećerca je pušten u promet za komercijalnu proizvodnju tek kasnije, 1924. godine, i nosio je naziv Redgreen.
Na prvom mestu po generalnoj proizvodnji kukuruza su Sjedinjene Američke Države, koje istovremeno proizvode i najviše šećerca, na nekih 250.000 ha. Pored toga, 70% proizvedenog šećerca je namenjeno za preradu. U SAD je prosečna potrošnja šećerca 12 kg po stanovniku.
Pored SAD-a, tu su i Mađarska, Francuska, Tajland i Kanada. U odnosu na kontinente i sveukupnu proizvodnju šećerca, u Severnoj i Južnoj Americi se proizvodi 63,8%, u Evropi 23,3% a u Aziji 10,7%.
Uglavnom se veruje da je uvek zdravije konzumirati sirovo povrće nego kuvano. Međutim, to nije tačno za kukuruz. U njegovom slučaju važi obrnuto - termička obrada kukuruza poboljšava njegovo antioksidativno dejstvo. To se dešava oslobađanjem molekula koji imaju pozitivan efekat tokom odbrane organizma od štetnih radikala. S druge strane, količina vitamina C se smanjuje prilikom termičke obrade.
Foto: Tracia / Pixabay
Ostavite odgovor