Godži (goji) (lat. Lycium barbarum) je drvenasta biljka iz porodice Solanaceae, grmolikog oblika, a plodovi su joj crvenkaste bobice. Godži vodi poreklo iz kineske provincije Ningsja gde stanovnicima predstavljaju deo svakodnevne ishrane, toliko ih cene da svake godine organizuju festival godži bobica. Pored toga što predstavljaju neizbežan deo mnogih tradicionalnih jela, zbog njihovog blagotvornog dejstva one su bile korišćene još u drevnoj kineskoj medicini pre više od 5.000 godina.
Ove bobice su se u lečenju tradicionalno koristile u kineskoj, tibetanskoj i indijskoj medicini, a danas najnovija naučna istraživanja to i potvrđuju. Godži bobice se smatraju voćem sa najviše antioksidativnih svojstava. Sadrže veliki broj karotenoida i gvožđa.
Ljudi ovim bobicama pokušaju da izleče razne zdravstvene probleme kao što su dijabetes, visoki krvni pritisak, groznicu, očne probleme izazvane starenjem, itd. One se konzumiraju u sirovom stanju, mogu se kuvati ili sušiti, baš kao i suvo grožđe (jer su jako slični). Od njih se može praviti biljni čajevi, sokovi, vino, čak i lekovi.
Vrste
Zahvaljujući otkrivanju lekara, godži bobice su stekle ogromnu popularnost u savremenom svetu. Imaju svetlo ružičastu boju i malo liče na naše grožđe. Njihov specifični slatko-kiseli ukus ne vole svi, ali ljudi koji su probali ovaj zanimljiv proizvod zabeležili su različite varijante ukusa. Nekima je ukus sličan mešavini suvih kajsija i grožđa, drugima da je to kao malina.
Tibetanske bobice su neverovatno korisne jer sadrže oko dvadeset vrednih aminokiselina, ogromne količine vitamina, mikroelemenata i antioksidanata, i sadrže mnogo više karotena. Esencijalne masne kiseline u proizvodu, uključujući linolnu kiselinu, doprinose pravilnom metabolizmu i brzom sagorevanju masti.
Danas, sorte godži bobica se mogu podeliti u nekoliko vrsta, jer u našim regionima niko nije znao o njima. Zanimljivo je da su i grmlje i plodovi sorti prilično različiti jedni od drugih. +
Novi veliki
New Big (srb. novi veliki) je sorta koju su uzgajali poljski uzgajivači. Prekrasno višegodišnje grmlje može porasti do 3,5 m u visinu. Biljka počinje da raste već u prvoj godini zasada, ima izvrsnu brzinu rasta i u jednoj godini može narasti čitav metar. Ima veliku otpornost na mraz i omogućava mu da raste neometano.
Kineski godži
Kineski godži je sorta koja je direktno povezana sa svojom istočnom domovinom. Nalazi se u mongolskim dolinama, na Himalijama i Kini. Obično grmovi dosegnu visinu od oko 2 m, a ovaj je u stanju da se nosi sa svim uslovima. Otporan na sve vrste bolesti i štetočina, on takođe trpi jake mrazeve.
Lhasa
Lhasa je vrsta kineskih bobica. Njegov grm dostiže visinu do 3 m i ima dugačke lučne grane, koje su pokrivene malim prstima. Posle sadnje, prinos jednog drveta varira od 3,5 do 4 kg. Ima ljubičaste cvetove, koji se zatim formiraju u bogate narandžaste plodove. Njihova težina, u poređenju sa drugim vrstama, je dovoljno velika 2 - 3 grama, dužine do 2 cm. Plod je vrlo ukusno, kiselo-slatkast sa neobičnom gorčinom. Prednost ove vrste je sazrevanje pre drugih sorti, a plodovi mogu da vise na drveću do samog mraza.
Šećerni gigant
Šećerni gigant je sorta koja je dobila ime sa razlogom, jer mirisni plodovi ovog voća na našem području dostižu veliku težinu, iako je uobičajena težina 1 - 2 g. Uprkos vremenskim uslovima, ova sorta ima visok prinos. Pored toga, potpuno prkosi jakim zimama, a njene grane ne mrznu čak i na temperaturi od -30°C. Tibetanski barberry, kako ga zovu, može preživeti ozbiljne mrazeve, ali u tom slučaju moraće da bude pokriveno nečim.
Superfruit
Superfruit je sorta koja potiče sa Tibeta i Himalajskog područja, ali se lako može uzgajati na našem području. Preporuka je posaditi biljku u dobro osvetljenom prostoru, jer traži dosta svetlosti. Drvo obično dostigne visinu od 2 - 3 m i ima bogate ružičaste ili crvene plodove.
Sadnja godži bobica
Godži bobice se sade prvenstveno radi svojih plodova crvenkaste boje. Oblog su oblika i mogu da budu do 2 cm dužine i sadrži u sebi 20 - 40 sitnih semena. Bobice se konzumiraju sirove ili sušene i ukusom podsećaju na suvo grožđe. Može se očekivati da će žbun dostignuti do 2 m visine. Godži raste do 3 m u visinu, cveta u 7. i 8. mesecu, a plodovi sazrevaju sukcesivno od jula do oktobra i ne beru se već se tresu zbog brze oksidacije. Podnosi visoke temperature leti, kao i hladne zime sa velikim minusom.
Vreme sadnje
Sadnja se preporučuje u proleće, nakon što prestane opasnost od mraza. Godži bobice mogu da se sade iz semena i vegetativno. Uzgojem se zaključilo da je bolje vegetativno, jer uzgajanjem iz semena dolazi do mešanja genetskog materijala i ne možemo biti sigurni kako će se to odraziti na rodnost i rast. Razmnožavanje godži bobica sadnicama može da traje od kraja aprila pa do jeseni.
Sadnja iz semena
Zbog velike osetljivosti mlade biljke, godži bobice se sade isključivo u uslovima koji su kontrolisani. Bolje će proklijati seme koje je uslojeno pa je zato važno kupovati ga od proverenih prodavaca. Da bi bolje proklijalo, seme se može pokvasiti preko noći. Seje se na dubinu od 2 cm, a nakon klijanja, biljku je potrebno nekoliko meseci održavati kako bi se koren što bolje razvio. Sadnja na otvorenim površinama nije isplativa za masovnu proizvodnju zbog slabog klijanja.
Gajenje u bašti
Godži bobice se sade u razmaku od 1 m i to u rupe širine 40 cm i dubine 50 cm. Iskopanu jamu neophodno je posuti krečom u prahu. Zemljište koje se uzima iz rupe neophodno je usitniti, pomešati sa dobro istruljenim stajskim đubrivom ili dehidriranim stajskim đubrivom u peletima u razmeri 1:1, a smesi dodati i 0.5 kg zeolita.
Rupa se napuni smesom do 40 cm, ubacuje sadnica, a preostala smesa se ravnomerno razbaci oko sadnice. Posle sadnje, neophodno je dobro zaliti i prekriti prirodnim malčem, slamom, dobro zgnječenim stajnjakom ili lišćem. Uz sadnicu se postavlja privremena pritka dužine 2,5 m tokom naredne dvije do tri godine, dok sadnica ne odrveni, da je ne bi slomio vetar. Kada je biljka mlada, obavezno je treba redovno zalivati, a preporučuje se folijarna prihrana dva puta mesečno.
Gajenje u plasteniku
Razmnožavanjem iz semena, uzgoj je sličan kao kod paradajza. Mlade biljke su u početku vrlo osetljive i različitog rasta pa se prvu godinu moraju uzgajati u zaštićenom prostoru (plastenicima) nakon čega se stavljaju na otvoreno. Plastenik je odlično rešenje za uzgoj u sušnim područjima gde je biljka izložena jakim uticajem suncem. U tom slučaju plastenik se koristi kao zaštita od jakog sunca.
Gajenje u saksiji
Godži se svakako može gajiti u bašti, ali i u saksiji. Za gajenje godžija u saksiji, potrebna je poveća saksija, veličine kofe za vodu, zapremine 10 - 15 litara. Bitno je samo da sestavi na dovoljno svetlo mesto, na nekom balkonu, terasi ili ispred kuće.
Zemljište
Optimalno zemljište za gajenje sadrži pH od 6,5 pa na više. Prirodno stanište na kojem rastu godži bobice je alkalno sa sadržajem pH od 8,2 - 8,6. Preporučen tip zemljišta za gajenje treba da bude hranjiv i oceđen.
Temperatura
Godži bobice mogu da prežive razne temperature, ali dobro podnose ekstremno hladne zime do -40°C, pa čak i visoke temperature u toku leta koje idu do 38°C. Optimalna temperatura za sadnju je 25°C. Opasnost od pojave mraza se javlja i kod godži bobica, a nije zapažena značajna opasnost od bolesti i štetočina.
Gajenje godži bobica
Kada se uzgaja godži, potrebno je najpre obezbediti adekvatno zemljište, koje je unapred opisane pH vrednosti i odgovarajuće nadmorske visine, te i odgovarajuće temperaturne uslove (dovoljnu i "osunčanost" terena i blagu temperaturu vazduha), kao i stalno navodnjavanje. Posebno je važno da se u letnjem periodu biljka dovoljno zaliva, pa je preporuka da se mlade sadnice tada baš i moraju zalivati, a najmanje dva puta dnevno.
Plodored
Obzirom da je višegodišnja biljka, ona duže vremena provodi na jednom mestu. Za pravilan rast joj ne smeta neposredna blizina drugih kultura. Dobro se slaže sa drugim voćkama i one se mogu saditi u blizini slobodno. S obzirom na to da preferira alkalno tlo, potrebno je izbegavati blizinu četinara kao što su bor, jela, smreka i tisa koji mogu usporiti razvitak i rast.
Zalivanje
Leti, godži bobice imaju veće zahteve prema vodi pa prilikom gajenja o tome treba voditi računa. Naročito je važno redovno zalivati mlade biljke. Zalivati je potrebno ujutro i uveče, u zavisnosti od vlage u zemljištu. Ukoliko su predeli u kojima se planira uzgoj bobica izloženi prevelikom broju vrlo toplih ili sunčanih dana, potrebno je obezbediti dobro navodnjavanje, najbolje po sistemu kap po kap, ali kako godži ne voli ni previše vode, treba obezbediti da u tlu bude makar 1/3 peska u odnosu na celokupnu zemljanu podlogu, te da se pesak nalazi u što površnijem sloju.
Đubrenje
Postupak sadnje podrazumeva da se u pripremljene rupe u zemljištu, najpre stavi đubrivo (najbolje prirodno gnojivo od domaćih životinja, koje je odstajalo i koje je sasvim prepečeno na jakom suncu), pa se preko njega stavlja sloj peska i sloj zemlje, sve dok se dubina ne smanji na oko 20 cm, kada se u nju položi sadnica, koja se dobro okolo zatrpa zemljom, a zatim se i obilno zalije vodom.
Razmnožavanje
Godži biljka se može razmnožavati semenom i reznicama. U proleće, kada se biljka orezivuje, grančice treba skratiti na duzinu od oko 15 cm i ukloniti sve listiće. Tako dobijamo reznice koje na donjoj strani treba koso zarezati i staviti u hormon rasta za drvenaste biljke.
Tako pripremljene reznice se postavljaju u zemlju do pola dužine. Zalivaju se redovno, ali ne intenzivno, tako da zemlja bude vlažna, a nikako natopljena. Posle nekoliko meseci se razvija koren, pa se sadnice mogu presaditi u zemlju.
Održavanje i nega
Godži bobice imaju prilično brz rast i ne zahtevaju mnogo nege. Nisu potrebna neka posebna ulaganja nakon sadnje. Ona nije mnogo podložna štetočinama. Treba jedino voditi računa o orezivanju, kako biljka ne bi otišla u visinu, treba kratiti vrhove, i treba da bude žbunasta. Ukoliko se pusti da ode u visinu, onda biljka neće biti otporna na vetar što je i logično.
Rezidba i oblikovanje
Godži stablo veoma brzo raste, naročito u letnjem periodu uz optimalne uslove svetlosti, temperature i količine vode koju primi navodnjavanjem. Orezivanje stabla je neophodno kako bi se zadržala struktura i oblik, kao i dobar prinos. Prvi plodovi ubiru se od druge ili treće godine i njihova količina se svake godine povećava. U prvoj godini rasta neophodno je ostaviti najveću zdravu mladicu kao glavnu.
Biljku treba oprezno orezivati i ograničiti joj nekontrolisani rast, a prilikom rezanja obavezno treba odstraniti odumrle delove biljke. Sve grane, odnosno zaperci koji ometaju formiranje krošnje i mladice koje izbijaju iz zemlje oko stabla, moraju se kresati. Svaka dodatno puštena grana smanjuje količinu roda.
Berba
Prvi prinos se može očekivati u drugoj ili tećoj godini, u zavisnosti od starosti sadnice, kada dođe u pun rod, može doneti oko 5 kg ploda. Berba se obavlja pre mraza, a zbog osetljivosti ploda, berba bobica se najčešće obavlja ručno. Prvi rod se može očekivati krajem leta, a sve do prvih mrazeva, biljka će iznova davati rod.
Skladištenje
Godži bobice se u tankom sloju rasporede po ravnoj tkanini i suše se u hladu, na suncu ili u specijalizovanim sušnicama na temperaturi od 40 - 45°C. Kad se nabora i smežura, a plod ostane mekan, to znači da su suve. Osušene bobice su veoma sočne i dosta slatke, ukusom između brusnice, suvog grožđa, šargarepe i trešnje.
Bolesti
Jeleni i ptice mogu da nanesu štete, ako grmovi nisu zaštićeni mrežama. Literatura govori da se od bolesti najčešće mogu naći antraknoze (lat. colletotrichum sp.), pegavost lista (lat. alternaria solani), pepelnica (lat. leveillula taurica).
Antraknoza
Antraknoza (lat. colletotrichum sp.) uključuje brojne biljne patogene od najvećeg značaja, koji izazivaju bolesti velikog broja drvenih i zeljastih biljaka. Ima pretežno tropsku i suptropsku rasprostranjenost, mada postoje neke visoke vrste koje utiču na umerene useve.
Pegavost lista
Pegavost lista (lat. alternaria solani) je gljivični patogen koji stvara bolest kod biljaka i godži bobica koja se naziva rana biljka. Patogen stvara karakteristične mrlje na listovima "bullseie" i takođe može izazvati oštećenja na stabljici i truljenje ploda na krompiru, paradajzu i krtoli.
Pepelnica
Pepelnica (lat. leveillula taurica) je patogen odgovoran za pepelnicu na luku, ali može zaraziti i papriku, paradajz, patlidžan, pamuk, godži i beli luk. Iako može zaraziti više različitih biljaka, ona je zapravo specifična za domaćina. Različite rase mogu zaraziti samo određene kulture, pa čak i određene sorte unutar iste kulture.
Štetočine
Što se tiče štetočina koje napadaju bobice, izdvajamo azijsku voćnu mušicu (lat. drosophila suzukii), japanskog pivca (lat. popillia japonica), tripse (lat. thrips tabaci), koprivine grinje (lat. tetranychus urticae) i lisne vaši (lat. aphis sp.).
Azijska voćna mušica
Azijska voćna mušica (lat. drosophila suzukii) je obično nazvana krilatica drosophila, je voćna muva. Poreklom je iz jugoistočne Azije, a postaje glavna vrsta štetočina u Americi i Evropi, jer inficira voće u ranoj fazi zrenja. Za razliku od drugih vrsta, drosophila inficira samo trulo voće.
Japanski pivac
Japanski pivac (lat. popillia japonica) je široko rasprostranjena i destruktivna štetočina travnjaka, pejzaža i ukrasnih biljaka. Takođe je štetočina nekoliko voćnih, baštenskih i poljskih kultura i ima ukupan asortiman domaćina od više od 300 biljnih vrsta. Odrasle japanske bube hrane se lišćem, cvećem i plodovima.
Tripsa
Tripsa (lat. thrips tabaci) je glavna štetočina godži bobica. Ovi insekti dugi 2 mm sakrivaju se između unutrašnjih listova, gde se hrane ćelijskim tečnostima. Zeleno lišće gubi boju jer prazne ćelije na površini formiraju hiljade veoma vidljivih sivih fleka. Šteta zbog gubitka kvaliteta zna da bude ozbiljna.
Koprivna grinja
Koprivna grinja (lat. tetranychus urticae) ili crveni paukovi su izuzetno sićušni, vrlo teško uočljivi golim okom, i to kao crvenkaste i zelenkaste tačkice na lišću i stabljikama biljaka. Zrele ženke dosežu svega 0,4 mm dužine. Odrasli crveni pauci, koji se sreću po staklenicima i tropskim i umerenim zonama, pletu finu mrežu na i ispod lišća, te ih je u toj fazi lakše uočiti.
Lisna vaš
Lisna vaš (lat. aphis sp.) je rod insekata iz porodice Aphididae koji sadrži najmanje 600 vrsta lisnih vaši. Uključuje mnoge zloglasne štetočine u poljoprivredi, poput soje gljivica. Mnoge vrste poput A. coreopsidis i A. fabae, su mirmekofili, koji su bliski sa mravima.
Upotreba
Mlado lišće se koristi za pravljenje čaja u tradicionalnoj kineskoj medicini, a bogato je antioksidantima, podstiče imunitet i dovodi organizam u ravnotežu. Mladi izdanci i lišće, mogu da se koriste i u ishrani kao dodatak supama i čorbama, prilog pečenoj svinjetini i u sastav mnogih salata.
Kulinarstvo
Kora se upotrebljava u lečenju inflamatornih i kožnih bolesti. Prikuplja se u proljeće i jesen. Koren se otkopa, zatim se dobro opere i sa njega se skine kora koja se suši na suncu ili u sušnici. Plod je veoma prijatanog ukusa i može da se konzumira svež ili sušen, a koristi se za pravljenje sokova, džemova, marmelada, jogurta, slatkiša, kao začin i sos.
Sušeni plodovi mogu da služe za pravljenje čaja ili kao dodatak raznim pićima i jelima, kao što su kuvani pirinač, supe, jela sa svinjetinom, piletinom i povrćem, kao i za obogaćenje vina i piva, te dodatak kolačima, sladoledu, slatkišima i hlebu.
Medicina
Godži bobice ne pokazuju toksičnost, ali se dnevno ne preporučuje konzumirati više od 100 grama. Kalorijska vrednost im je 370 kcal na 100 g. Poseduju neverovatne količine svih neophodnih sastojaka za zdravlje. Možete ih naći kao sastojak u mnogim receptima tradicionalne medicine za održavanje dobrog zdravlja i energije, a posebno za popravljanje vida. Drevna kineska medicina svrstava ih među vodeće lekove za bolesti cirkulacionog, imunološkog, probavnog i mokraćnog sistema. One su najizbalansiranija, organski najzdravija hrana, koja omogućava zdrav, srećan i dug život.
Zanimljivosti
Poreklo vodi iz unutrašnjosti Narodne Republike Kine, tačnije iz provincije Ningxia, gde se uzgaja i najveća količina ove biljke, a svake godine se u ovoj provinciji, njoj u čast pravi dvonedeljni festival. Najveće količine se gaje u oblasti Zhongning koja je zahvalna zbog optimalne kombinacije zemljišta i klime. Provincija Ningksija je veoma poznata po neverovatno zdravim ljudima koji žive duže od 100 godina. Smatra se da stanovnici ovog područja dugovečnost duguju upravo konzumiranju čudesnih godži bobica, pa se često može čuti da je ova oblast poznata i kao kineska biljna medicinska dolina.
Biljka godži čiji slatki crvenkasti plodovi sadrže 19 amino-kiselina, minerale, germanijum, vitamine B grupe, privukla je pažnju naučnika kada su uočili da se njom hrane vukovi. Godži nazivaju "bobicama sreće", jer donosi dobro raspoloženje, odličan je saveznik u borbi protiv bolesti i usporava starenje. Prema tradicionalnim kineskim lekovima, goji bobice imaju ogromne zdravstvene koristi. Međutim, pre dodavanja ovog voća u dnevni režim, posavetujte se sa lekarom, pošto je svako "telo" drugačije.
Foto: Panagiotis Giannakopoulos / CC
Ostavite odgovor