• Skip to primary navigation
  • Skip to main content
  • Skip to primary sidebar
  • Skip to footer

Baštovanka

sadnja i gajenje biljaka

  • Cveće
  • Grmlje
  • Drveće
  • Voće
  • Povrće
  • Žitarice
  • Pečurke
  • Začinsko bilje
  • Industrijske biljke
Saznajte kako praviti zimnicu >>
cikorija

Cikorija

Objavljeno: 17.05.2022.

  • 1 Vrste cikorije
  • 2 Sadnja cikorije
    • 2.1 Vreme sadnje
    • 2.2 Odabir podloge za sadnju
    • 2.3 Sadnja semena
    • 2.4 Sadnja sadnice
    • 2.5 Uzgoj na otvorenom
    • 2.6 Uzgoj u stakleniku
    • 2.7 Uzgoj u saksiji
    • 2.8 Zemljište
    • 2.9 Klima
  • 3 Uzgoj cikorije
    • 3.1 Plodored
    • 3.2 Zalivanje
    • 3.3 Đubrenje
    • 3.4 Razmnožavanje
  • 4 Održavanje i nega
    • 4.1 Održavanje zasada
    • 4.2 Orezivanje
    • 4.3 Berba
    • 4.4 Čuvanje
  • 5 Bolesti
  • 6 Štetočine
  • 7 Upotreba cikorije
    • 7.1 Medicina
    • 7.2 Kulinarstvo
  • 8 Zanimljivosti

Cikorija (lat. Cichorium intybus L.) u narodu poznata kao: vodopija, golica, konjska trava ili modrica je višegodišnja zeljasta biljka. Najbrojnija je cvetna porodica i jedna od najpoznatijih pripadnika ove porodice jeste maslačak a pored njega tu su: različak, lavlji zub, ivančica i bela rada. Cikorija je izrazito prisutna na našim područjima i možemo je videti na livadama, pored puteva ili u baštama ukoliko se neko opredeli za njen uzgoj.

Izgled cikorije karakteriše uspravna i čvrsta stabljika koja može dostići visinu od čak 1 m. Gornji deo stabljike se postepeno širi i može biti razgranat na 3 - 4 dodatne grančice. Sitne dlačice prekrivaju kako stabljiku tako i listove. Listovi su tanki, duguljasti, izrezanih ivica a koren je vretenast. Sam cvet je tamno plave boje sa 5 latica što doprinosi lepoti ove biljke. Biljka sadrži dosta mlečnog soka i veoma je gorka. Cvetanje cikorije se vezuje isključivo za letnji period, od juna do novembra.

Upotreba cikorije je višestruka pa nije ni čudo što se ljudi opredeljuju za njen uzgoj. Najveći razlog uzgoja svakako je koren koji ima lekovita svojstva. Prvenstveno je bila rasprostranjena u Evropi, kako na nižim tako i na višim nadmorskim visinama (preko 1.000 m). Kasnije je počela da se uzgaja u drugim delovima sveta pre svega u Americi i Australiji. Na području Sredozemlja se uglavnom koristi kao salata.

Vrste cikorije

S obzirom na veliku brojnost podvrsta cikorije, nije čudno što se neke podvrste poistovećuju sa samom cikorijom, jedna od takvih je endivija koja je u najvećoj meri prisutna u SAD-u i Francuskoj. Iako neke podvrste cikorije imaju naglašene sličnosti, postoje takođe i one koje se u potpunosti razlikuju. Svaka vrsta cikorije ima svoje podvrste koje su se tokom vremena prilagođavale klimi u kojoj su rasle. Navešćemo samo neke od najpoznatijih vrsta cikorije.

Radič

Radič je posebna vrsta cikorije koja se gaji za salatu i ne može se naći u prirodi. Boja ove salate varira od svetlo zelene, zeleno-crvene pa do crveno-ljubičaste. Zbog autentičnih listova često se naziva crvenom cikorijom. Bogata je različitim vitaminima kao i gvožđem. Ova vrsta cikorije se može jesti sirova, kao salata, uz odgovarajuće začine ili se može napariti. Ima gorak ukus.

Divlja cikorija

Prepoznatljiva po svojim nebesko plavim cvetovima, prisutna je svuda. Listovi su upečatljivo gorkog i oporog ukusa pa se zato najčešće upotrebljavaju kao dodaci jelu u malim količinama, pre svega za spremanje salata. Samonikla je biljka i ima dosta semenki.

Krmna cikorija

Koristi se u prehrani stoke zbog debelog korena koji je dosta sočan ali gorak. Da bi se umanjila gorčina  korena on bi trebalo da se meša sa drugim biljem za prehranu životinja, pre svega da mleko ne bi bilo gorko. Koristi je i divljač za prehranu u toku zimskog perioda.

Belgijska endivija

Ima izduženu glavicu i velike listove koji menjaju boju od bele na središnjem delu, do svetlo zelene pri samom vrhu. Takođe je karakteriše opor ukus i gorčina, pa se zbog toga  često priprema na žaru uz balzamiko sirće. Najveću popularnost uživa u Francuskoj.

Slatkasta cikorija

Za razliku od svih prethodnih vrsta cikorije, slatkastu cikoriju karakteriše slatkast ukus i zbog toga se koristi u prehrani. Ovu vrstu cikorije potrebno je uzgajati jer se ne može pronaći u prirodi. Izgledom podseća na zelenu salatu, jer su joj listovi zelene boje, i zato je popularna u konzumiranju. Ova vrsta cikorije može duže trajati ukoliko se čuva u frižideru.

Sadnja cikorije

Cikorija je samonikla biljka, s obzirom da raste kao korov nisu potrebni posebni preduslovi za njen uzgoj. Kada je reč o uzgojnoj cikoriji koja uživa veliku popularnost na našim područjima postoji par korisnih saveta koje treba slediti.

Vreme sadnje

Cikoriju treba saditi u proleće, početkom aprila ili maja. Najniža temperatura za uzgoj cikorije je 4°C i ukoliko se desi da temperatura padne ispod ovog nivoa, neophodno je zaštititi je agrotekstilom. Temperature koje najviše pogoduju rastu i razvoju biljke su 15 - 20°C. Da bi se koren u potpunosti razvio preporučljivo je da se setva obavi što ranije. Nakon razvijanja listova na dnu, cikorija će moći da izdrži i periode niskih temperatura do 8°C.

Odabir podloge za sadnju

Cikorija se ne može kalemiti na drugu biljku, isključivo se njene stabljike mogu presađivati u zemlju. Kroz kultivaciju dobijene su različite vrste hibrida ove biljke koje su prilagodljive različitim staništima.

Sadnja semena

Seme cikorije se u najvećoj meri prenosi putem vetra i ptica što doprinosi njenoj velikoj rasprostranjenosti. Ukoliko se ipak odlučite za njen uzgoj, treba da pratite sledeća uputstva. Pošto je seme cikorije veoma sitno trebalo bi ga saditi 3 - 5 kg po hektaru, između redova treba održavati razdaljinu od 50 cm i saditi na dubini od  1 - 2 cm. Najbolje je sadnju početi u aprilu. Ukoliko se seje kao monokultura, onda se seje kao jednogodišnja kultura. Cikoriju karakteriše obilno klijanje, pa nema prostora za strah od nedovoljnih prinosa.

Sadnja sadnice

Cikorija kao sadnica se uzgaja u odgovarajućim kontejnerima, u zatvorenom prostoru. Nakon dve nedelje dolazi do razvitka korena i sadnica se može zasaditi na željeno mesto. Neophodno je da rupa za sađenje bude duboka do 12 cm u saksiji. Da bi se biljka što brže adaptirala na novo tlo neophodno je pripremiti zemljište i pokriti ga najlonom sa nekoliko izbušenih rupa.

Uzgoj na otvorenom

Cikorija sama niče na različitim mestima do 1.500 m nadmorske visine. Ovu biljku srećemo na obodima šuma, kraj puteva i na livadama. Ukoliko se uzgaja na otvorenom potrebno je zaštititi od nepogodnih vremenskih uslova. Zbog karakteristika same biljke najlakše i najbolje uspeva na otvorenom.

Uzgoj u stakleniku

Staklenik omogućava bolji razvoj cikorije pre svega njenog korena, jer staklenik obezbeđuje pogodne uslove za razvoj. Cikorija je biljka koja zahteva dosta svetlosti, vode i odgovarajuću temperaturu. U stakleniku uvek mora biti dovoljno svetlosti jer se cikorija tako bolje i brže razvija nego kada je u senci. Najbolji način navodnjavanja je sistem kap po kap, barem dva puta nedeljno. Temperatura koja joj najviše pogoduje za razvoj je 15 - 20°C. S obzirom da je biljka najosetljivija u periodu nicanja i cvetanja, tada je potrebno snabdeti je adekvatnom količinom vode kroz postojeći sistem navodnjavanja. Sam staklenik je pogodan za biljku jer omogućava da povoljni uslovi za razvoj traju duže.

Uzgoj u saksiji

Ukoliko želite cikoriju možete uzgajati u saksiji. Ono na šta morate obratiti pažnju jeste navodnjavanje, neophodno je da saksija ima mogućnost za odvod viška vode. Ukoliko se višak vode zadrži u saksiji to može oštetiti koren biljke. Najbolje je prilikom sadnje koristiti humus. Ukoliko se cikorija uzgaja zbog listova neophodno je da prostor između svake sadnice bude minimum 30 cm.

Zemljište

Cikorija nije previše izbirljiva kada je zemljište u pitanju ukoliko su uslovi pogodni za njen razvoj. Najviše joj odgovaraju rastresita zemljišta bogata različitim hranljivim materijama, kao i zemljišta koja ne zadržavaju previše vode. Sa druge strane cikorija može da se uzgaja i na tlu koje je manje pogodno ali dobro obrađeno. Jedan od takvih primera jeste glinasto zemljište koje otežava razvoj korena cikorije. U ovakvim slučajevima zemlju treba pomešati sa peskom kako bi tlo postalo rastresitije.

Da bi se pospešio rast cikorije neophodno je čistiti tlo od svih pretklutura, na dubini od najmanje 30 cm. Pre same setve neophodne je tlo što bolje preorati kako bi bilo pogodnije za sitno cikorijino seme.

Klima

Cikorija nije preterano osetljiva na promene klimatskih uslova, ali joj najviše odgovara umerena i vlažna klima, što je karakteristično za prolećni period. Ova biljka može podneti i mrazove. Važno je setvu početi na vreme jer ukoliko se okasni, prinosi mogu biti manji od očekivanih.

Uzgoj cikorije

Kao i kod svake biljke, i kod cikorije treba voditi računa o drugim kulturama sa kojima se cikorija najviše slaže. Dohrana je takođe od velikog značaja i tu treba ispratiti određene savete. Ukoliko se kod uzgoja naprave određeni propusti to može rezultirati izrazitom gorčinom listova koja će onemogućiti upotrebu cikorije u ishrani.

Plodored

Preduslovi za bolji razvoj cikorije takođe zavise od pretkultura koje su bile zasađene pre nje. Stoga kukuruz i pšenica predstavljaju dobre pretkulture za cikoriju jer će zemljište biti duboko preorano, to potpomaže razvoju korena cikorije. Još neke pretkulture koje progresivno deluju na rast cikorije su: repa, krompir ili crvena detelina.

Trebalo bi napomenuti da nije preporučljivo uzgajati cikoriju kao monokulturu jer će njeni prinosi biti sve manji kako godine budu prolazile. Kulture koje treba izbegavati u blizini cikorije su blitva i paradajz. Cikorija isto tako predstavlja i dobru pretkulturu za uzgoj nekih drugih biljnih kultura jer obezbeđuje dobro obrađeno tlo.

Zalivanje

S obzirom da se cikorija najčešće sadi na proleće kada je zemlja bogata vodom, nije potrebno preterano zalivanje. Usled viška vode koju je zemlja nakupila tokom jeseni i proleća, koren cikorije će imati dovoljne količine vode da se razvije i da izdrži veće suše u budućem periodu. Kao što je već par puta istaknuto u ovom članku, cikorija ne reaguje dobro na veće količine vode jer to može da dovede do truljenja korena.

Đubrenje

Cikorija izuzetno dobro reaguje na đubrenje, čak ga zahteva više od šećerne repe. Od đubriva je najbolje koristiti stajsko đubrivo. U većim količinama cikoriji je potreban kalijum, azot, natrijum i fosfor. Najbolja vrsta đubriva svakako je stajsko, njega treba korsititi prilikom obrade zemljišta i to tokom jeseni i proleća.

Razmnožavanje

Najčešći način razmnožavanja cikorije je putem semena, koje u prirodi raznosi vetar. Ukoliko je reč o uzgoju cikorije, najbolje je sačekati da biljka procveta pa da se ožnje gornji deo biljke, koji onda treba osušiti kako bi se kasnije posejalo seme. Seme je malo, hiljadu semenki cikorije teži 1 - 2 g. Drugi način za razmnožavanje je putem stabljiki koje je neophodno staviti u vodu da bi pustile korenje a kasnije ih zasaditi u zemlju bogatu humusom.

Održavanje i nega

Cikorija je biljka koja je uglavnom samodovoljna i samim tim ne zahteva preterano angažovanje oko njenog održavanja. Ali postoje određene preporuke za brži rast i razvoj biljke.

Održavanje zasada

Kao i svaka druga biljka, cikorija zahteva okopavanje zemlje, skidanje površinskog sloja zemlje radi lakšeg apsorbovanja vazduha. Neophodno je uklanjati korov jer on počinje da raste u isto vreme kada cikorija počinje svoj razvoj. Herbicidi su preporučljivi kako bi se lakše otklonio korov a cikorija što manje oštetila. Okopavanje i razbijanje površinskog dela zemlje je od posebne važnosti nakon prolećnih obilnijih padavina. Okopavanjem se istovremeno uklanjaju korov i štetočine iz zemlje.

Orezivanje

Cikorija je biljka koju možete saditi  gušće ukoliko volite žbunasti izgled biljke, ali je potrebno s vremena na vreme vršiti orezivanje. Orezivanje će dati biljci prostora za razvijanje a takođe će imati i veću količinu vazduha. Ukoliko želite da napravite razmak između sadnica, preporučljivo je da zemljište bude vlažno kako bi se koren lakše izvukao i kako se ne bi oštetio prilikom presađivanja. Minimalan razmak između biljaka bi trebalo da bude 15 cm.

Berba

S obzirom da se setva cikorije vrši u aprilu, berbu cikorije možete očekivati u septembru ili oktobru, ukoliko su vremenski uslovi bili adekvatni u tom periodu. Velike vrućine mogu dovesti do toga da cvet bude zreo dok je koren i dalje nedovoljno razvijen. Cikorija je zrela onda kada spoljašni listovi počnu da žute dok su unutrašnji listovi i dalje zeleni. Listove treba brati dok su mladi jer su stariji listovi gorki. Koren treba vaditi kasnije jer je njemu potrebno više vremena za potpun razvoj. Koren možete vaditi vilama.

Čuvanje

Nakon vađenja korena cikorije iz zemlje, neophodno ga je očistiti od zemlje te mu odseći glavu i listove. Možete ga sušiti na suncu a kasnije mlesti. Koren možete čuvati u PVA kesicama i to isključivo do dva meseca, uz vođenje računa o vlagi jer ona može dovesti do truljenja. Ukoliko je potreban duži vremenski period da bi biljka došla na obradu, savetuje se njeno sušenje i čuvanje na toplom i suvom mestu.

Bolesti

Cikorija je biljka koja nema prevelikih problema kada je reč o bolestima i šetočinama, stoga uglavnom ne zahteva preterane intervencije. Ukoliko želite da dodatno osigurate svoj uzgoj cikorije pročitajte neke od dole navedenih preporuka.

Truljenje korena

Jedan od glavnih problema pri uzgoju cikorije svakako je naći zlatnu sredinu kada je navodnjavanje u pitanju. Premalo vode joj može otežati razvoj korena, a preterana količina vode može dovesti do njegovog truljenja. Jedini način da se proveri da li je koren truo jeste da se biljka izvadi iz zemlje. Ukoliko je koren poprimio tamnu boju onda je truljenje već nastupilo stoga se tu ništa ne može uraditi, ali se mogu preduzeti određeni koraci kako bi se to sprečilo u budućnosti. Ti koraci podrazumevaju korišćenje zdravog semena, dovoljan prostor prilikom zasada, zemljište koje ne zadržava preteranu količinu vode i primenu fungicida.

Peronospora

Predstavlja oboljenje lista biljke a izazvano je postojanjem istoimene gljivice. Lako je uočljiva jer se na listu biljke pojavljuje bela buđ. Ono što je najproblematičnije kod ove bolesti jeste njeno brzo širenje među ostalim zasadom pa je neophodno primeniti fungicide.

Štetočine

Cikorija ima malo štetočina koje mogu da naruše njen rast, međutim postoje dve vrste na koje posebno treba obratiti pažnju a to su biljne vaši i puževi.

Biljne vaši

Ove štetočine su lako uočljive na listu biljke. U pitanju su crne vaši koje se nakuplju ispod lista biljke i dovode do toga da list počinje da se grči. Jedan od najčešćih izvora ovih štetočina jesu nove biljke koje ste zasadili i koje  lako mogu zaraziti postojeće. Najbolji način da zaštitite cikoriju je kroz upotrebu insekticida ili đubriva od koprive. Da bi se dobilo đubrivo od koprive neophodno je ostaviti njene listove u posudi sa vodom minimum 4 dana. Nakon isteka tog perioda vodu iz posude možete koristiti za prskanje listova cikorije.

Puževi

Dobro poznate biljne štetočine svakako su puževi, posebno nakon perioda kišnog vremena. Oni jedu list biljke, takođe mogu preneti na biljku određene bolesti. Možete ih ručno ukloniti ili koristiti određene zamke za njihovo hvatanje kao što je: pivo, palenta ili bakarna žica u vidu ograde. Najlakši način je da cikoriju zasadite u saksiju kako puževi ne bi mogli da dođu do biljke. Ukoliko se koristi sredstvo za suzbijanje puževa to može dovesti do oštećenja biljke i njenog korena.

Upotreba cikorije

Kao i većina cvetova, cikorija je izrazite lepote pa se može koristiti u cvetnim aranžmanima, takođe lekovita svojstva i upotreba u kulinarstvu su njene poznate prednosti.

Medicina

Medicinski benefiti cikorije su višestruki. Čaj od cikorije pomaže u smanjenu anksioznosti, preporučljivo je piti ga uveče jer takođe pomaže kod nesanice. Pozitivan uticaj ima na rad jetre jer pomaže njenom čišćenju. Ima sedativno dejstvo i ublažava simptome artritisa. Smanjuje nivo holesterola u krvi, poboljšava rad bubrega i sprečava nastanak kamena. Čaj cikorije predstavlja jednu vrstu tonika koji pročišćuje ceo organizam.

Kulinarstvo

Gorak ukus je nešto po čemu je cikorija svakako poznata, stoga je njena upotreba u kuhinji svedena na minimum. Ono što je najveći doprinos cikorije u kuhinji jeste njena zamena za kafu. Mlevenjem korena cikorije dobija se smesa koja se koristi za pravljenje kafe, inače mnogo zdravija od standardne kafe jer ne sadrži kofein. Od osušenog korena cikorije se pravi bela kafa koja je izuzetno zanimljiva proizvođačima kafe.

Pored korena cikorije u upotrebi su i njeni listovi koji mogu da se peku radi smanjivanja njihove gorčine, uz kombinaciju sa balzamiko sirčetom. U kombinaciji sa belim lukom, listovi cikorije imaće manju gorčinu. Takođe, različite vrste cikorije mogu se koristiti kao dodatak salati.

Zanimljivosti

Cikorija je odavnina poznata u našem narodu. Prvobitno je pronađena na području Evrope gde su je za različite svrhe korisitili Rimljani i Grci, da bi se kasnije proširila ka SAD-u i Australiji. Mnoge mediteranske zemlje danas koriste različite vrste cikorije u svojim kulinarskim specijalitetima.

Cvet cikorije posebno je privlačan za pčele, u proseku se od cikorije može dobiti 100 kg meda na jedan hektar. Cikorija najviše doprinosi stvaranju livadskog meda.

Razlog zašto je cikorija postala zamena za kafu jeste oskudica kafe  koja se desila pre 170 godina. Cikorija je zbog sličnosti sa kafom tada postala njen supstitut a određeni ljudi je i danas koriste zbog pozitivnog uticaja na zdravlje. Glavni uzgajivači cikorije za područje Evrope jesu Nemačka i Francuska.

Reader Interactions

Ostavite odgovor Odustani od odgovora

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Primary Sidebar

Novije

čičoka

Čičoka

Čičoka (lat. Helianthus tuberosus) je zeljasta biljka, koja veoma podseća na ukrasni suncokret. Pripada … [više] about Čičoka

čubar

Čubar

Čubar (lat. Satureja montana) je biljka koja pripada familiji usnatica (Lamiaceae) kojoj takođe pripada … [više] about Čubar

bosiljak

Bosiljak

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) је višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnatica (Lamiaceae), među … [više] about Bosiljak

eukaliptus

Eukaliptus

Eukaliptus (lat. Eucaliptus) je stablo koje potiče iz Australije i Tasmanije. Zimzeleno je i pripada … [više] about Eukaliptus

bonsai

Bonsai

Bonsai je umetnost koja potiče iz Japana i odnosi se na gajenje i formiranje mini stabala u saksijama. … [više] about Bonsai

bukva

Bukva

Obična bukva (lat. Fagus sylvatica) je jedna od najviše rasprostranjenih vrsta listopadnog drveta kod … [više] about Bukva

Footer

Informacije

  • O nama
  • Kontakt
  • Uslovni korišćenja

Gasto Mreža

  • Baštovanka
  • Biljka.rs
  • Moja Zimnica
  • Vege.rs

Baštovanka

Baštovanka je mala enciklopedija o vrtu! Mesto, rođeno iz ljubavi prema bašti, gde možete da nađete sve važne podatke o sađenju, gajenju i negovanju biljaka. [više]

EN | HR | SI
english | hrvatski | slovenščina

Copyright © 2019.–2023. by Gastro Mreža. Sva prava zadržana. Web: Informativka